|
Ova, naizgled nepredviđena i nesmišljena situacija, desila se jednog sumornog, kišnog dana. Sve se to zbilo u malom parku, takozvanim "slučajnim susretom" Ljubinka i Desanke, kad ju je on zatekao kako plače, sjedeći na mokroj, zelenoj klupi."Zašto plačete ,gospođice?", upita je Ljubinko, koji joj se polako približavao, stavljajući joj svoj stari, razderani kišobran iznad glave.Odlično glumeći nevinašce, Desanka se premjesti na drugu klupu i nastavi plakati.Skromno obučen, duge kose i malih brkova, Ljubinko je bio dobar i osjetljiv čovjek, pokazujući svoju humorističnu stranu, tražeći nekog čovjeka kojeg nikad nije uspio naći i zbog kojeg je stalno dobijao šamare. A o Desanki šta da se kaže? U daljem toku događaja vidjelo se kakva je osoba. Tražeći Ljubinkovog ujaka, krila se iza lica jedne nevine i osjećajne osobe. Glupi August ...Glumac, cirkusant, kaskader, više nisam siguran ni šta je bio. Skakao je po klupama, banderama, citirao je Šekspirove riječi... S obzirom da je bio skitnica i "ulični glumac", nisam mogao shvatiti odakle mu sve te stvari, ali jedno sigurno znam, svoj posao je obavio baš kako treba. Ova predstava mi se svidjela zbog toga što je humoristična, i tu humorističnost najviše upotpunjava August. U isto vrijeme je i čudna, jer gotovo svi nekoga traže, ali u većem dijelu predstave niko nikog ne nalazi. A i ovakvi izrazi kao što su "skuliraj se Deso" ili "neka te Deso", su još dva od mnogobrojnih razloga zbog čega bih trebao voljeti ovu predstavu. napokon, na kraju, Desa je počela daviti Ljubinka. August se tiho iskrao, ali kada se vraćao, nije to učinio baš tako tiho. Brzo se presvukao i počeo da pjeva. Poslije se saznalo da je August zapravo Ljubinkov ujak, Desanka ga je zagrlila i otišla sa njim dok je Ljubinko ostao sam. Baralić Mladen
|