ČOVJEKOV SVIJETLI DAN
V. Kukalju
Govori Lim priču kamenu:
Sele se gorke godine i muška čela,
Očevi naši sriču muška opijela.
Urezuju gorštački govor na tvrdom znamenu.
Zamutili mi krv prokleti dani
I kletva za zemlju mornu od gladi.
Psovka se porodi u rani
Da prepukne čelo u prvu rodnu zoru.
Odbjegnu dalje od prokletstva u kuću gavranovu
I kurjačku goru.
Jutrom iz gore siđu prvjenčari
I domole dobru riječ za sebe i brata.
Kasno zanoće konačari
I sroče molitvu protiv rata.
Ovo je moj dan sunca i vama ga
Na čelo stavljam.
Meni ne treba, vama ostavljam
Da vam ga niko ne otme s praga.
Ovo je sunčani dan rođenja iza kiše.
Zeleni otkos vijence gradi za moje čelo.
Od mene do onog znamenja bijelo
Da mi dođete nasmijani kad se crveni cvijet njiše. |