|
|
Kretanje zemlje
Nekada su ljudi mislili da Sunce izlazi na istoku, da putuje preko neba i zalazi na zapadu. Danas znamo da se to Zemlja krece, a ne Sunce. Zemlj se obrce oko svoje ose od zapada na istok. To kretanje Zemlje se naziva rotacija. Usljed toga izgleda da Sunce izlaci na istoku i zalazi na zapadu. Medjutim, Sunce se ipak krece, iako ne onako kako su ljudi mislili. Ono putuje (revolvira) kroz nasu Galaksiju (Mlecni put). Isto tako es i obrce (rotira) oko svoje ose kao i Zemlja.
Nebeska sfera
Covjeku koji stoji na Zemlji, Zemljina povrsina izgleda ravna. Sunce, Mjesec i zvijezde izgledaju pricvrsceni na velikoj polulopti iznad njega. Kad bi stajao u tacki ispod sebe, s druge strane Zemlje, vidio bi drugu nebesku poluloptu. Ove dvije lopte sacinjavaju nebesku sferu. Sunce, Mjesec i zvijezde nisu nepomocni. I oni se obrcu i putuju po svojim putanjama, ali vrse i prividna kretanja jer ih posmatramo sa Zemlje koja se obrce. Zato nam izgleda da oni izlaze na istoku i zalaze na zapadu.
Zemlju zamisljamo u sredistu nebeske sfere. Ljudi koji zive na sjevernoj Zemljinoj polulopti imaju pogled ogranicen horizontom. Oni mogu vidjeti vise od sjeverne nego od juzne nebeske polulopte. Slicno, ljudi koji zive na juznoj Zemljinoj polulopti mogu vidjeti vise od juzne nego od sjeverne nebeske polulopte. Tacka na nebeskoj sferi i iznad same nase glave zove se zenit.
Ako se prava koja spaja sjeverni i juzni Zemljin pol produzi do presjeka sa nebeskom sferom, ona prosjeca nebesku sferu na sjeveru i sjevernom nebeskom polu, a na jugu u juznom nebeskom polu. Ako ravan Zemljinog ekavtora produzimo do presjeka sa nebeskom sferom, ona sjece nebesku sferu duz nebeskog ekvatora.
Zemlji treba tacno godinu dana da po svojoj putanji (orbiti) obidje oko Sunca (okretanje Zemlje oko Sunca naziva se revolucija). Ako ravan Zemljine putanje produzimo do presjeka sa nebeskom sferom, ona sjece nebesku sferu duz jednog velikog kruga koji se naziva ekliptika. To je prividna godisnja putanja Sunac po nebeskoj sferi. Pojedini njeni dijelovi imaju razlicit polozaj prema Zemlji. Zato godinu djelimo na godisnja doba.
Kako se Zemlja obrce oko sopstvene ose, to onu Zemljinu poluloptu koja je okrenuta Suncu, Sunce vise kupa svjetloscu. Na njoj je dan. Na Zemljinoj polulopti okrenutoj od Sunca je mrak. Tamo je noc.
Ako se pogleda na globus, vidi se da Zemljina osa nije uspravna na ravni Zemljine putanje, vec je nagnuta prema njoj. To je zato sto Zemlja obilazi oko Sunca sa osom koja zaklapa ugao od 66,5* sa ravni njene putanje. Ona zaklapa ugao od 23,5* sa normalom na tu ravan. Zbog ovog nagiba Zemljine ose na sjevernoj zemljinoj polulopti je ljeto kada je juznoj zima. Sjeverni pol prima stalno dnevnu svjetlost u toku sjevernog ljeta dok je juzni pol stalno tami. Obrnuto je kad je ljeto na juznoj Zemljinoj polulopti.
Zbog Zemljinog obrtanja (rotacije) razlicit je izgled neba iz casa u cas. Zbog njenog obilazenja oko Sunca (revolucije), razlicite se grupe zvijezda ili sazvijezdja, pojavluju nad glavom u razna doba godine. Pogleda li se u sjeverno nebo, izgleda kao da se cijelo nebo vrti oko jedne centralne tacke - sjevernog nebeskog pola. Blizu te tacke nalazi se zvijezda Sjevernjaca. Sjeverne zvijezde opisuju cijele krugove oko Sjevernjace zato sto se Zemlja obrce. Blize nebeskom ekvatoru zvijezde prividno opisuju prave sa istoka na zapad, jer se Zemlja obrce sa zapada na istok.
Kad se Sunce nadje u tacki presjeka nebeskog ekvatora sa njegovom prividnom godisnjom putanjom - ekliptikom, Zemljina osa zaklapa prav ugao sa pravom Zemlja - Sunce. To se dogadja dvaput godisnje: 20. ili 21. marta kada je proljecna ravnodnevnica, i 22. ili 23. septembra kada je jesenja ravnodnevnica. Tih datuma dan i noc traju po 12 casova svuda na Zemlji. Tacke presjeka nebeskog ekvatora sa ekliptikom poznate su kao tacka proljecne i tacka jesenje ravnodnevnice. Poslije proljecne ravnodnevnice, kad se na sjevernoj Zemljinoj polulopti priblizava ljeto, polozaj Suncev se potpuno pomjera ka sjeveru, 21. ili 22. juna Sunce stize u svoju najsjeverniju tacku. Tada je ljetna dugodnevnica, a najsjevernija tacka do koje Sunce stize je tacka ljetnjeg solsticija. Poslije toga se Sunce potpuno pomjera ka jugu dok ne distigne 21. ili 22. decembra svoju najjuzniju tacku, tzv. tacku zimskog solsticija. Tada je nasjevernoj Zemljinoj polulopti zimska kratkodnevnica. Na juznoj polulopti sve se dogadja obrnuto.
|
