"MOJ BOŽE, JA NEMAM NIKOGA
OSIM TEBE I BRATA MOJEGA."
"Ja sam htio da napišem roman o ljubavi, roman o tragediji čovjeka koji je
toliko indoktriniran da dogma kojoj služi postane suština njegova života:
promašio je ljubav, promašice i život. Njegova tragedija počinje onog
trenutka kada izgubi voljenu ženu, kada se ne bori za nju, kada je olako
prepusti drugome iako je ona spremna na bjekstvo s njim. Ostavlja je,
povrijeđen ratom, povrijeđen njenom nevoljnom izdajom, zbunjen životom
suviše grubim za njegovu naivnu i neotpornu mladost. Nurudin čini pogrešan
izbor i polazi krivim putem, tražeći sigurnost u tvrdom sistemu dogme,
misleći da će se tako zakloniti od surovih udaraca života. Ali udarci života
nikog ne zaobilaze. Njega će snaći s najneočekivanije strane, gdje je
najnezaštićeniji i najosjetljiviji, od sistema vlasti kojemu je njegova
dogma nepokolebljivi branilac: u oštar sukob su došla prihvaćena vjerovanja
i ljudska osjećanja. Tako se našao u procjepu između vjere, vlasti i ličnog
života. Šta će u toj dilemi prevagnuti, derviš ili brat? Bratsko osjećanje
je prirođeno, i gubitak brata je lična pozlijeđenost. Vjera je Nurudinu
pribježište od života, a htio je da sačuva oboje, i vjeru i lično osjećanje.
Ali kako su oni u oštrom sukobu, to mu ne uspijeva. Ostajući u dogmi, on sve
više gubi ljudskog. I ne okrećući se protiv vlasti, on traži pojedinačne
krivce."
"Derviš i smrt" je knjiga
o ljubavi i mržnji, dogmi i životu, ličnom i
neličnom, izdvojenom i opštem."
