Bertold Brecht

Brehtov znacaj u knjizevnosti

Breht je smatrao da pozoriste treba da bude mesto u koje gledalac dolazi po informacije, pa u tom smislu, ono ima naucni karakter, jer naucno objasnjava covekovo ponasanje. To je teatar koji treba da poducava, a ne da slusi zanosenju narodnih masa.

Bilo kako bilo, neko ga moze smatrati politciki angazovanim piscem, ali to zapravo i nije tako tacno kada se uzme u obzir vreme u kome je on ziveo i sve patnje kroz koje je prosao, kao i cinjenica da je bio izrazeni antifasista. U pozoristu je ostavio veliki trag kao kompletna pozorisna licnost – kao pisac, teoreticar i reditelj. Na osnovu njegovog rada otvorene su mnoge plodne rasprave koje su doprinele prevazilazenju starih shema i prodoru novog pozorsita.

Za Brechta je teatar mjesto političkog prosvjetljenja i agitacije: On radi na razvoju novih oblika kazališta koje gledatelje treba potaknuti na razmišljanje i djelovanje. Takav teatar jest epski teatar, a V-efekt (Verfremdungseffekt) njegovo je osnovno sredstvo i tehnika. V-efekt znači razbijanje prepreka između publike i glumaca, kao i ideje da prvi moraju biti pasivni, a drugi aktivni. Poznate se stvari pri tome predstavljaju u novom svjetlu te tako upućuju na kontradiktornu stvarnost, dok se radnja putem komentara i songova prekida, što kod gledatelja uništava svaku iluziju.
Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Po smionosti svojega izraza, snazi eksperimenata i strastvenosti angažmana, Bertolt Brecht najistaknutiji je njemački dramatičar 20. stoljeća.