|
PRIPREME ZA BITKU
Duga pripremanja i na srpskoj i
na turskoj strani govorila su jasno da se radi o velikoj i odlučnoj
borbi. To se videlo već i po tom, što su na bojno polje krenula i oba
vladara lično, knez Lazar i emir Murat sa dva sina,
Bajazitom i Jakubom.
U Lazarevoj vojsci jedno krilo vodio je Vuk Branković, a drugo
su sačinjavali bosanski odredi pod zapovedništvom pobednika kod Bileće,
vojvode Vlatka Vukovića. Sa odredima iz Bosne, došli su u pomoć Lazaru,
kao starom savezniku, i hrvatski "krstaši", pod vođstvom Ivana Paližne,
koji je kao vranski prior imao pod sobom krstaše vitezove Jovanovce.
Srpski vlastelini s juga nisu smeli da se u ovom odlučnom času opredele
za Lazara, delom iz straha od ogromne turske snage, delom zbog
nedostatka svesti o potrebi nacionalne solidarnosti, a delom i iz
sebičnih interesa, ne uviđajući da će Lazarev slom samo otežati i njihov
položaj. Konstantin Dejanović je i ugostio tursku vojsku koja je preko
njegove oblasti polazila na Kosovo i dao joj je i svoje pomoćne čete. U
Turskoj vojsci bilo je i Srba i Grka koji su došli iz pokorenih oblasti,
što je pokazao primer Konstantina Dejanovića.
NAZAD |