Orfej

Orfej, uzor pjesnicima, imao je neobičnu moć očaravanja. Orfej je bio sin tračkoga kralja Eagra i Kaliope, najvažnije od muza. Svirao je liru i gitaru, pjevao, bio muzičar i pjesnik. Opčinjavao je bogove, ljude, životinje, pa čak i beživotne stvari kao što su kamenje i stijene. Očarane, su ga i divlje zvijeri slijedile. Drveće bi se naginjalo dok bi on prolazio, jer priroda je bila njegovo društvo.

Orfej je sudjelovao u pothvatu Argonauta. Nije bio neustrašivi junak, ali ipak, bio je snažan i hrabar, što se i očekivalo u takvoj avanturi. Njegova uloga bila je diskretnija, iako jednako učinkovita. Budući da je bio preslab za veslanje, udarao je ritam za druge tako da njihovi napori daju što bolji rezultat. Njegova je snaga proizlazila iz čarolije, pa je on mogao djelovati čak i kad ratnici nisu mogli ništa. Kad bi naišao na neobuzdane bujice, on bi samo pjevao i odmah bi nastala tišina. Služeći se svojim umijećem, nadvladao je melodiju sirena, poništio njihove čarolije i vratio svoje drugove na pravi put. On je bio njihov posrednik s bogovima Samotrake, u čije je misterije bio upućen. Na taj način Orfejevo umijeće pokazalo se vrlo korisnim. U izvanrednim okolnostima koristio se neuobičajenim sredstvima. Divna snaga pjesme i poezije nadvladala je napade ratnika, snagu prirode i želje bogova.

Orfej se oženio nimfom Euridikom.Jednoga je dana šetala obalama rijeke u Trakiji i susrela Aristeja, pastira kojega su muze zadužile da čuva njihova stada. Aristej je smatrao da je Euridika vrlo lijepa i odmah se u nju zaljubio. Tako ju je nemilosrdno progonio da je morala bježati preko polja. U žurbi je stala na zmiju koja se podignula i ugrizla ju za list. Euridika je umrla od ugriza.

Orfej je bio neutješan. Odlučio je otići u podzemlje i potražiti svoju ženu. Očarao je demone svirajući svoju liru. Čak je i sama Perzefona bila dirnuta i sažalila se nad muškarcem koji je takvim umijećem pokazao koliko voli svoju ženu. Zato mu je obećala da će se Euridika vratiti u gornji svijet, ali pod određenim uvjetima: Orfej je trebao hodati ispred oslobođene zarobljenice i nije uopće smio s njome razgovarati ili se okrenuti da bi je pogledao. Orfej je pristao na uvjete i krenuo putem povratka, a Euridika ga je slijedila. Bio je presretan što ju je našao i što ju je uspio vratiti u život. Ipak, put je bio dugi u njegovu umu počele su se javljati sumnje. Je li ga Perzefona prevarila? Je li njegova voljena doista iza njega? Pazeći na uvjete koje mu je odredila kraljica podzemlja, Orfej se trudio ne pogledati iza sebe; ipak, njegova sumnja malo pomalo je rasla. U jednom trenutku više nije mogao podnijeti silnu neizvjesnost. Okrenuvši glavu, ugledao je Eurídiku kako nestaje i ponovno umire. Vratio se istim putem i pokušao opet ući u podzemni svijet. Ali, neumoljivi Haron prepriječio mu je put, čuvajući ulaz u podzemlje. Orfej nije mogao dvaput provesti akciju spašavanja i morao se vratiti u svijet živih, noseći sa sobom svoju tugu.

Orfej je bio neutješan. Vikao je u svojoj patnji i tugovao za svojom voljenom. Više nikad nije ni pogledao drugu ženu; umjesto toga okruživao se dječacima. Trakijske žene bile su vrlo ljute na njega što je ostao tako vjeran Euridici i njegovo su ponašanje smatrale uvredom svojoj ljepoti i šarmu. Jednoga dana tako su se razljutile da su slijedile Orfeja, dostigle ga i ubile. Zatim su rastrgale njegovo tijelo i pobacale dijelove tijela u rijeku koja ih je odnijela u more. Pronađene su samo pjesnikova glava i lira. Bile su mu priređene pogrebne počasti. Njegov grob navodno se nalazi u Metimni na Lezbu. Tom je gradu Dionizovo proročište proreklo da će jednoga dana, ako Orfejev pepeo bude izložen danjem svjetlu, svinja razoriti grad. Stanovnici su se izrugivali proročanstvu jer se uopšte nisu bojali svinja. Ali, za vrijeme popodnevnog odmora, neki je pastir zaspao na Orfejevu grobu i, sanjajući, počeo pjevati pjesnikove himne. Mnogi ratari iz susjednih polja dotrčali su k njemu i tako se naguravali da su uspjeli otvoriti sarkofag, spustila se noć i nastala je strašna oluja. Nebo se izlilo na grad i rijeka ga je cijelog poplavila, rušeći sve pred sobom. Ta se rijeka zvala Sys što znači ”svinja”.