Mit o Sizifu

Sizif je bio osnivač i kralj Efira. Promicao je navigaciju i trgovinu, ali bio je pohlepan i sklon prijevari te je ubijao putnike i goste. Zaveo je svoju nećakinju, preuzeo bratovo prijestolje i izdao Zeusovu tajnu - da je silovau Eginu, kći riječnog boga Ezopa ili, u drugoj inačici mita, Eola. Zeus je naredio Hadu da ga okuje u paklu. Sizif je ondje pitao Tanatosa da isproba lance da vidi kako rade, a kad je to učinio, Sizif ga je ostavio okovanog i prijetio Hadu. Budući da je Tanatos bio bog smrti, nitko nije mogao umrijeti sve dok se nije umiješao Ares. Naime, Aresa je živciralo to što ga bitke i ratovi nisu zabavaljali jer nije bilo smrti pa je oslobodio Tanatosa i poslao Sizifa u Tartar.

Ali, prije nego što je Sizif umro, bješe rekao svojoj ženi da ne prinosi uobičajene žrtve kad bude mrtav. Potom se u Hadu požalio Perzefoni da ga žena zanemaruje i nagovorio je da ga pusti na zemaljski svijet da je zatraži da učini svoje dužnosti. Kad je Sizif stigao u Korint, odbio se vratiti te ga je na posljetku Hermes vratio u Tartar. Bogovi su ga za sve njegove prevare kaznili. Morao je gurati veliku stijenu do vrha brijega, ali prije nego što bi stigao do vrha, kamen bi se otkotrljao te je morao početi iznova. Stoga se danas koristi metafora Sizifov posao za uzaludan posao ili besmislene radnje.