|
|
||
|
|
|
A u samom gradu mogu se raspoznati i njegove ulice, sve veće i ljepše kuće i građevine. Raspolućena hitrim i zelenkastim Vrbasom, Banja Luka se, najvećim dijelom prostire južnom stranom Banjalučkog polja. Sve do austrougarske okupacije, Banjaluka je bila slika i prilika srednjeg tipa muslimanskog balkanskog grada. Svaka kuća je bila posjed za sebe, a zbog nemarno postavljenih visokih zgrada od dasaka sve su kuće izgledale kao da su "donešene iz šuma i livada". Reklo bi se da ovaj grad koji nije računao s vremenom, nije želio da računa ni sa prostorom. Tako se Banjaluka razvijala nadaleko i naširoko. U vrtovima, širokim placevima i ulicama, prilično udaljene jedna od druge, stajale su zgrade, obasijane suncem i obavijene mirisom vrtova.
Potrebe za upravnim prostorijama, školskim zgradama, bogomoljama za hrišćane, za stambenim zgradama mogle su se ispuniti samo izgradnjom novih zgrada. Tako je stvoren kontrast između niskih i ruševnih kuća i novih krovišta. Ipak, vremenom
su se nove i stare građevine organski povezivale, a slika grada
postepeno dobijala novi sklad.
|
Austrougarskom
okupacijom počinju i osjetne promjene. Mnogi stari objekti su bili
uklonjeni kako bi se stvorio prostor za izgradnju novih. Time se osjetno
prorijedila i promijenila jedinstvena orijentalna slika grada. 
