|
KIPAR
Kipar je umjetnik trodimenzionalnosti. Cracu je dovoljna crta, slikaru ploha, kiparu treba i volumen. U svakom trenutku svog zivota i stvaranja kipar osjeca i misli kiparski. To znaci da on u svemu trazi u prvom redu svijet plasticnog – ljepotu koja je nastala osjecajem za povezanost dimenzija : visine, sirine i dubine. I kipar, poput crtaca i slikara, vidi likovne prostorne elemente : crtu, plohu i volumen. Ali razlicito! Jednodimenzionalnost crte crtacu i dvodimenzionalnost plohe slikaru su cilj, a drugi bojadise. A kiparu crta i ploha tek su sredstva da njima ostvari svoj cilj – volumen. Kipar se ne razlikuje od crtaca i slikara samo po tome sto stvara u tri dimenzije. Razlikuje se i time sto je u njegovom poslu udjel oka pracen likovno isto tako znacajnim udjelom ruke . Kipar cijelim rasponom prsta i opsegom sake gnjeci, fruda, gvala i preinacuje zapreminu gline, ili dlijetlom obilazi sav obujam kamena nastojeci likovno obuhvatiti i trecu dimanziju: dubinu. Ona je temeljni uvjet stvaranja njegova plasticnog svijeta, nastalog suradnjom osjeta vida i opipa. Crtacev rad crtom zovemo crtanje, slikarov plohom slikanje, a kiparov volumenom modeliranje.
|
 |
 |
Modeliranjem kipar stvara plasticne oblike, preobrazavajuci vidom i opipom osjecanu prirodu ili slijedeci plasticne tvorevine maste. Kakve ce oblike kipar stvarati, ne zavisi samo od njegova plasticnog osjecanja nego i od materijala koji su pod prstima savitljivi i rastezljivi – kao sto su glina, plastelin, vosak – dopustaju mu da obliku dodaje i oduzima. Drvo, kamen, bjelokost, zbog krutosti gradje, omogucuju mu da samo oduzima. Materijal odredjuje i nacin modeliranja. Podatna glina potice kiparevu ruku da njezin volumen zivlje pokrene, a povrsinu joj raspjeva cvoricima, kvrzicama, mrvicama. Stameni kamen kao da prezire tu glininu razbrbljalost i vrckavost; on ne dopusta da ga kipar pokrene iz njegove postojanosti i dostojanstvenosti. Kipar to postuje oduzimajuci mu dijetlom oprezno komadic po komadic mase. |
