|
||||||||||||||||||
|
Templari su produkt krstaških ratova. Posle poziva pape
Urbana II na saboru u Klermonu 1095 stotine hiljada vitezova, sveštenika,
građana i seljaka kren
U svetoj zemlji su osnovani brojni monaški i viteško-monaški
redovi. Najznačajniji od tih redova su, pored templara, hospitalci i
tevtonci. Tevtonci su odigrali značajnu ulogu u stvaranju Pruske, a hospitalci
su učestvovali u političkom životu u brojnim evropskim zemljama (Engleska,
Sicilijska kraljevina i dr.).
Godine 1118 čovek po imenu Igo de Pajens došao je sa još osmoricom vitezova da od jerusalimskog kralja Balduina II izmoli dozvolu za osnivanje novog reda. Tako je stvoren Red vitezova templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis). Ustrojstvo ovog reda je bilo viteško-monaško, tj. članovi reda su bili istovremeno fanatični ratnici i smerni kaluđeri. Njihov znak je bio crveni krst na beloj podlozi. Templari su počeli sa devet ljudi, a za kratko vreme su postali jedna od najbrojnijih grupacija u Katoličkoj crkvi. Templari su bili multinacionalna organizacija (najviše je bilo Francuza, zatim Engleza, Nemaca, Flamanaca, Normana i drugih), pa se ubrzo u njihovu kasu počelo slivati ogromno bogatstvo. Zahvaljujući jakim vezama u Vatikanu,Templari su stekli preko 9000 poseda za vreme svog postojanja. S vremenom krstaši su izgubili Jerusalim (1187), ali su templari štab premestili na Kipar, a glavni perceptorat u Pariz. Padom Akre 1291 krstaši su izgubili poslednje uporište u Palestini. Templari su se ne smetano razvijali i bogatili sve do 1307, kada je Papa Klement V pod uticajem francuskog kralja Filipa IV Lepog ukinuo red i oduzeo mu sve posede. Iako je red formalno obnovljen 1705, godina 1307 se uzima za prestanak postojanja reda. |
|||||||||||||||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |