Demijan

Trazenje vjecitog znanja i jedinstvenog praelementa zivota predstavlja sustinu romana "Demijan"(1919.).Glavni junak "Demijana" Emil Sinkler luta po sebi.Ovaj roman predstavlja pokusaj dijagnoze djetinjih nemira.U "Demijanu" Hesse svjesno pokusava da racionalno,uz pomoc psihoanalize,rijesi jedan problem:gdje naci izlaz iz vjecitog sukoba izmedju nagona i duha,tjelesnog i materijalnog,akcije i kontemplacije(posmatranje zivota)? Rjesenje Hesse vidi u prevazilazenju ovog jednostranog dualizma:u sintezi krajnosti.Takvo rjesene bilo bi ujedno i rasterecenje od bolesnih nervnih kriza,aktiviranih u vrijeme i poslije rata.Na pocetku romana djecaka Sinklera muci saznanje da pored svijeta njegovih roditelja postoji i vanjski svijet mracan i divlji.Osjecanje straha jos vise je izazvano saznanjem da se i u njegovom bicu vodi rat dvije krajnosti.Njegova ceznja za harmonijom,za prevazilazenjem licnih pubertetskih trzavica djelimicno je zadovoljena pojavom vodje Demijana.Demijan je za djecaka ovaplocenje harmonije za kojom potajno cezne.Obojica pobudjuju asocijacije na biblijskog  Kaina i Avelja i na demonstvo covjekove prirode sto u Sinkleru izaziva jezu.Hesse kao da se pridrzava one Niceove devize:"Covjek je je nesto sto treba savladati".Hesse je bio izuzetno zainteresovan za Niceova djela,pa vjerovatno odatle potice Demijanova sklonost da prizna svijet nagona kao ravnopravan svijetu duha pa mozda cak i kao nadmocniji od njega.Dalji korak u zaostravanju krajnosti predstavlja pojava Demijanove majke Eve.Ona u romanu ima ulogu kao i bozanstvo Abraksaz koje je imalo zadatak da u sebi sjedini bozansko i satansko.Put koji individua trazi  u svijetu nespokoja jeste put do samog sebe jer je to jedini moguci nacin da se prodje trnovitim stazama zivota.

 U pogledu knjizevno-metodskog postupka "Demijan" predstavlja prodor u oblast ekspresionisticke sintakse i mitske simbolike.Licnost Demijanova je,u stvari, ekspresionisticki simbol.