Demijan
Trazenje vjecitog znanja i
jedinstvenog praelementa zivota predstavlja sustinu romana "Demijan"(1919.).Glavni
junak "Demijana" Emil Sinkler luta po sebi.Ovaj roman predstavlja
pokusaj dijagnoze djetinjih nemira.U "Demijanu" Hesse svjesno pokusava
da racionalno,uz pomoc psihoanalize,rijesi jedan problem:gdje naci izlaz iz
vjecitog sukoba izmedju nagona i duha,tjelesnog i materijalnog,akcije i
kontemplacije(posmatranje zivota)? Rjesenje Hesse vidi u prevazilazenju ovog
jednostranog dualizma:u sintezi krajnosti.Takvo rjesene bilo bi ujedno i
rasterecenje od bolesnih nervnih kriza,aktiviranih u vrijeme i poslije rata.Na
pocetku romana djecaka Sinklera muci saznanje da pored svijeta njegovih
roditelja postoji i vanjski svijet mracan i divlji.Osjecanje straha jos vise je
izazvano saznanjem da se i u njegovom bicu vodi rat dvije krajnosti.Njegova
ceznja za harmonijom,za prevazilazenjem licnih pubertetskih trzavica djelimicno
je zadovoljena pojavom vodje Demijana.Demijan je za djecaka ovaplocenje
harmonije za kojom potajno cezne.Obojica pobudjuju asocijacije na
biblijskog Kaina i Avelja i na demonstvo covjekove prirode sto u Sinkleru
izaziva jezu.Hesse kao da se pridrzava one Niceove devize:"Covjek je je nesto sto
treba savladati".Hesse je bio izuzetno zainteresovan za Niceova djela,pa vjerovatno odatle
potice Demijanova sklonost da prizna svijet nagona kao
ravnopravan svijetu duha pa mozda cak i kao nadmocniji od njega.Dalji korak u
zaostravanju krajnosti predstavlja pojava Demijanove majke Eve.Ona u romanu ima
ulogu kao i bozanstvo Abraksaz koje je imalo zadatak da u sebi sjedini bozansko
i satansko.Put koji individua trazi u svijetu nespokoja jeste put do samog
sebe jer je to jedini moguci nacin da se prodje trnovitim stazama zivota.
U pogledu knjizevno-metodskog postupka "Demijan" predstavlja prodor u oblast ekspresionisticke sintakse i mitske simbolike.Licnost Demijanova je,u stvari, ekspresionisticki simbol.
<<home |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |