Sidarta

Sidarta,junak istoimenog romana,odrekao se blagodati bogatog zivota i posvetio trazenju konacne i vrhunske istine.I na tom putu trazenja dozivljava metamorfoze ,da bi na  kraju prihvatio mit o univerzalnosti prirode-majke kao apsolutno rjesenje svih nemirnih zivotnih lomova i kataklizmi.Sidartina metamorfoza ima vise stadija.Na pocetku romana on je samozaljubljeni,lijepi i narcisoidni retor ponosan na svoju rijec i svoje znanje,koje ce mu otvoriti tajnu uma.Okruzen ljubavlju bogate porodice,Sidarta se predaje ucenju,citanju knjiga i raspravljanju..Medjutim,javlja se sumnja i potreba da se pronadje ono "jedino" i 

"najvaznije".Sidarta napusta dom i predaje se ubitacnom ispastanju i lutanju,danonocnom potucanju i gladovanju.Ali to je samo drugi oblik zadovoljenja stare gladi: ne i ono sto je on trazio.Nemir lutanja je vjecan.On i prijatelj Govinda culi su na putu za Budu i njegovo ucenje.Krenuli su da ga traze.Nasli su ga a njegovo ucenje je obecavalo krajnji i potpuni mir bas kao sto je i njegov lik opominjao na vjecnu harmoniju.Budino spokojstvo i njegov dugo trazeni mir Sidarta spoznaje brzo: Buda je do takvog saznanja dosao licnim iskustvom a ne ucenjem od drugog.

Sledeca etapa Sidartinog putovanja je poput one iz "Demijana": pronaci samog sebe,i izivjeti svoje Ja,predati se zivotu,ljubavi,tjelesnom...Odlucuje da odbaci pustinjacko odjelo i prihvati nauk kurtizane Kamale: DA uziva zivot u ljubavi i erotskom predavanju.Postaje virtuozni ljubavnik,covjek sto se sa svim igra velicanstveno i nadmocno,kome je trgovina igra-to isto su mu odjelo,imetak i bogatstvo.A da li je to ono sto je trazio?

Sidarta se vraca na obalu rijeke,preko koje je nekada presao sa svojim prijateljem i moli skeledziju da ga primi za pomocnika.Skeledzija se zvao Vasudeva,i Sidarta je ucio od njega.Vaseduva ga stalno upucuje da slusa rijeku.Sidarta konacno shvata njegovo ucenje-tamni zubor rijeke i vjecnosti,istine i proticanja olicenih u mitskom sveobuhvatnom liku tog prostog i dubokog covjeka:shvatio je da taj sto mu je u predsmrtnom casu,otkrivao tajne nije vise bio samo Vasudeva i obican covjek vec bog i vjecnost sama.

Misaono jezgro u "Sidarti" cini klasicno indusko religioyno-dualisticko shvatanje.Prema tom shvatanju,covjek ima u sebi nesto sto je izvan prostora,atman,dusu,koja je samo oblik pojavljivanja najvise duse,brahme.Brahma je ideal potpunosti i savrsenstva.On se moze shvatiti ne rijecima i umom,nego ljubavlju,radoscu-cijelim bicem.