-Borba za ponovnu podjelu svijeta.
-Napad Austrougarske na Srbiju i prerastanje rata u svjetski sukob.
Borba za ponovnu podjelu svijeta. Posle velikih buržoaskih revolucija tokom XVIII i XIX vijeka, koje su srušile feudalni i uspostavile kapitalistički društveni poredak, vodeće zemlje Zapada- Velika Britanija (Engleska), Francuska, Holandija, Belgija- prigrabila su ogromna prostranstva na afričkom, azijskom, australijskom i američkom kontinentu. Stvarajući svoja kolonijalna carstva, odakle su crpile ogromna bogatstva i koristile jeftinu radnu snagu, ove zemlje su se razvijale veoma brzo na ekonomskom, vojnom i političkom planu, postajući ozbiljna prepreka drugim zemljema (Njemačkoj i Austrougarskoj), koje su kasnije, poslije rušenja feudalizma u svojim zemljama i ujedinjavanjem manjih država, prerasla u moćna carstva i kraljevstva.
Već početkom XX vijeka nastaje veliko prestrojavanje moćnih kapitalističkih zemalja. Dok su vodeće imperijalističke zemlje bile za status quo, tj. da se stanje ne mijenja jer su bile u mnogo povoljnijem ekonomskom položaju, na političkoj pozornici centralne Evrope pojavljuju se nove države, koje su smatrale da treba vršiti "podjelu već podijeljenog svijeta".
Prvu grupaciju su sačinjavale Engleska, Francuska i Rusija sa svojim saveznicima (Antanta), nastojeći da zaštite svoja "zakonska prava" stečena u kolonijalnim osvajanjima, dok su drugu grupaciju predstavljale ratoborna Njemačka i njena saveznica Austrougarska (Centralne sile), koje su bile nezadovoljne svojim statusom. Zato su nastojale da dobiju što više od već prigrabljenih kolonijalnih teritorija. Pošto je to bilo gotovo neizvodljivo, Njemačka i Austrougarska su se odlučile da se domognu teritorija koje je pod svojom vlašću držala već posustala Turska imperija. Za ostvarenje njihovog programskog cilja "Drang nach Osten" (prodor na istok) najviše su im smetale tek oslobodjene balkanske države, a prije svega, Srbija i Crna Gora.
Kao glavna prepreka u ostvarivanju tog imerijalističkog cilja Austrougarskoj je posebno smetala Srbija, koja se poslije balkanskih ratova proširila i osnažila. Držeći centralni dio Balkanskog poluostrva, sa strateški važnim dolinama Morave i Vardara, lako je mogla da prodre do Soluna , a time i da iyađe na Egejsko more. Austrougarska je osujetila izlazak Srbije na Egej. Međutim, Srbija je preko Sandžaka mogla da se spoji sa Crnom Gorom i izađe na Jadran što bi joj omogućilo direktno povezivanje sa Engleskom i Francuskom. To je, takođe bila velika prepreka za ostvarivanje ciljeva Centralnih sila koje su se osim toga ozbiljno pribojavale i jačanja uticaja Rusije na Balkanu.Međutim, vladajući krugovi Austrougarske su se posebno plašili snažnog uticaja Srbije na slovenski živalj, pre svega na Srbe, u Monarhiji, prema kojoj su njihove simpatije iz dana u dan rasle . U svojoj braći na istoku vidjeli su "Pijemont", centar svog ujedinjenja. Ova činjenica je ozbiljno ugrožavala i remetila namjeru Bečkog dvora da izvrši novu unutarnju reorganizaciju države na trijalističkoj osnovi.Naime, Bečki dvor je namjeravao da od Slovenije, Hrvatske sa Slavonijom i Dalmacijom i Bosne i Hercegovine oformi posebnu jedinicu, koja bi pored Austrije i Mađarske, postala treća država pod pokroviteljstvom Beča.S ovakvom idejom slagao se i potpuno je posražavao Vatikan, koji je stvarao od prodora ruske politike i pravoslavlja na Balkan.
Sve okolnosti uticale su na odluku vlade u Beču da vojnom silom pokori Srbiju i nametne joj svoj diktat, koji je, između ostalog, predviđao i prisajedinjenje Srbije Trijalističkoj monarhiji u sastavu jugoslovenske cjeline. Za ostvarenje ove zamisli prilika joj se brzo pružila.
Organizacija međunarodnog radničkog pokreta, Druga internacionala, kao i njene sekcije u pojedinim zemljama, bila je prije izbijanja Prvog svjetskog rata , bar formalno, jedinstvena u borbi protiv ratnih sukoba.Međutim, rukovodstva većine socijaldemokratskih pratija solidarisala se sa odlukama buržoaskih vladasvojih zemalja da se vodi rat, pa su njihovi poslanici u pralamentima glasali za ratne kredite. Jedini koji su bili protiv ratnih kredita i nisu dali svoje glasove za vođenje rata bili su boljševici u Rusiji socijaldemokrati Srbije i "tijsni" socijalisti iz Bugarske.
U Sarajevu je 28. juna 1914. god. Gavrilo Princip, pripadnik organiyacije Mlada Bosna, ubio Prestolonaslijednika Franca Ferdinanda. Mada Srbija zvanična Srbija nije imala ništa sa ovim ubistvom a zbog velike štete koju je ponijela iz balkanskih ratova, nije bila spremna za rat pa ni željela da ulazi u nove sukobe Bečki dvor je ipak optužio Srbiju za organizovanje ovog atentata.
Faksimil kojim je Srbiji objavljen rat.
Napad Austrougarske na Srbiju i prerastanje rata u Svjetski sukob.Bečki dvor i njegove vlada optužili su srpsku vladu za organizovanje atentata. Zbog toga u Srbiji u vidu ultimatuma postavljeni ponižavajući uslovi u vezi sa istragom i utvrđivanjem krivca za ubistvo Ferdinanda. Naime, zahtjevano je da istragu vrše organi Bečkog dvora. Kao suverena država Srbija, razumljivo, na to nije mogla pristati. Mjesec dana kasnije 28. jula Austrougarka je Srbiji objavila rat koji je postepeno prerastao u sukob svjetskih razmjera..Prvi svjetski rat trajao je četiri godine od jula 1914. do novembra 1918. Rat je započela Austrougarska koju je podržavala Njemačka. Njima su se pridružile i Turska i nešto kasnije i Bugarska. poslije napada na Srbiju, sile Antante su objavile rat Centralnim silama.
Silama Antante prišla je i Italija, koja je na početku rata proglasila svoju neutralnost. Kalkulisala je i kolebala se. Stupila je u rat tek poslije potpisivanja tajnog ugovora (26. aprila 1915.Londonski ugovor) kojim su joj kao naknadu za savezništvo, obećane jugoslovenske teritorije -Istra , Gorica, Kvarnerska ostrva i dio Dalmacije.
Osim sa Italijom, saveznici su vodili pregovore i sa Bugarskom i Rumunijom kojima su se za savezništvo nudili jugoslovenske teritorije: Rumuniji Banat, Bugarskoj Makedoniju i dijelove jugoistočne Srbije koje je srpska vojska u balkanskim ratovima oslobodila od turaka.Rumunija je prišla Antanti , a Bugarska Centralnim silama. Kada je Srbiji bilo najteže Bugarska je napala s leđa srpsku vojsku i presjekla joj odstupnicu u dolini Vardara prislilvši je da se na taj način povlači najnepovoljnijim pravcem- preko Kosmeta i Albanije.
Kasnije su se Antanti pridružili i SAD, Japan, Kina, Belgija, Holandija,Grčka.
