Italija se sastoji iz 20 regija. Za razliku od Vatikana, ostrva Sicilija i Sardinija su ukljucene u ovaj broj kao regije. Ovakvo teritorijalno uredjenje u Italiji je uspostavljeno 1870. godine. U prethodnom periodu teritorija danasnje Italije je bila podijeljena na 8 drzava: Napulj i Sicilija vraceni su spanskim Burbonima, u srednjoj Italiji uspostavljena je ponovo papska drzava, Pijemont - jedina slobodna i ujedno najrazvijenija drzava bila je pod vlascu savojske dinastije, Lombardija i Venecija pripale su Austriji, koja je fakticki vladala i vojvodstvima Toskanom, Modenom i Parmom. Prve ideje o ujedinjenju su se javile 1789. kao rezultat FRANCUSKE BURZOASKE REVOLUCIJE koja je u citavoj Evropi dovela do budjenja nacionalne svijesti. Medjutim, veci koraci ka ostvarenju ideje o zajednickom zivotu bez tudjinske vlasti ucinjeni su tek pocetkom 19. vijeka. Tada se u razjedinjenoj Italiji javljaju prve organizacije koje zele da ostvare te ideje. Jedna od prvih organizacija bila je "Karbonara" ali ona nije imala vecih uspjeha jer je bila potisnuta pojavom "Mlade Italije", koju je 1831.godine osnovao Djuzepe Macini. Macini, koji je bio "opcinjen" dogadjajima iz 1789, imao je snaznu zelju da ujedini prostore Italije. Nije onda ni neobicno sto je najznacajniji covjek u ratu za ujedinjenje bio bas iz redova "Mlade Italije". Rijec je, naravno, o Garibaldiju. Glavni Garibaldijev saborac, Macini, je samoinicijativno organizovao nekoliko neuspjelih ustanaka. Kao jedan od kljucnih aktera oslobodilackog rata je i Kamilo Benso Kavur. Kamilo Kavur, koji kasnije postaje predsjednik vlade, pokrece u Torinu, 1847. godine list Rizordjimento (Preporod) u kome propagira ideje oslobodjenja i ujedinjenja Italije pod savojskom krunom. Ime lista kasnije postaje sinonim za citav italijanski ujediniteljski pokret. Kavur je zelio da na efikasan nacin iskoristi republikanski nacionalno-oslobodilacki pokret pod vodjstvom Garibaldija i Macinija, kako bi zemlje srednje i juzne Italije podveo pod dominaciju savojske dinastije. Italijanski preporod ostvaruje se politickom, diplomatskom i vojnom akcijom italijanske "drzavice" Pijemonta na celu sa kraljem Vitoriom Emanuelom i ministrom Kamilom Kavurom. Podrska za predstojece ujedinjenje trazena je prvenstveno u Francuskoj. Kavur i Napoleon III sastali su se 1859. u najvecoj tajnosti i utvrdili uslove vojno-politickog saveza. Isprovocirana Austrija je 1859. objavila Pijemontu rat i sa velikom vojskom uputila se ka njegovim granicama. Na iznenadjenje cijele evropske javnosti, u ratu se nasla i Francuska i to na strani Pijemonta. Udruzene vojske porazile su Austrijance kod Madjente i Solferina. Poslije ovih pobjeda, Napoleon III rijesava da sa Austrijom potpise primirje (u Vila Franki) koje se vrlo brzo pretvorilo u mir. Po uslovima ovog mira, Lombardija je predata Francuskoj, koja je zatim ustupa Pijemontu. U vojvodstvima Parmi, Modeni i Toskani trebalo je da se vrate prethodni rezimi, ali je tamo sproveden plebiscit na kome su se ova vojvodstva izjasnila za ujedinjenje sa Pijemontom. Za uzvrat Pijemont je Francuskoj predao Nicu i Savoju. Godine 1860. Italija je odvojila od Papske drzave provincije Umbriju, Romanju i Marke. Ovim borbama zavrsila se prva faza ujedinjenja Italije. Van granica ostale su jos Venecija, Rimska oblast i kraljevina dvije Sicilije. Ujedinjenje juzne Italije sa sjevernom sproveo je vodja dobrovoljaca Djuzepe Garibaldi, uz Kavurovu pomoc. Sa svojih hiljadu "crvenih kosulja" organizovao je pohod na Siciliju i Napulj, te ih ujedinio sa sjevernom Italijom. Pokusao je da osvoji i Vatikan, ali je tom prilikom bio odbijen, ranjen i zarobljen (1862.). Ujedinjene italijanske pokrajine proglasile su se 1861. Kraljevinom Italijom sa prestonicom u Torinu, a potom u Firenci. Za kralja Italije proglasen je Viktor Emanuele II ("otac domovine"). Na taj nacin ujedinjena je cijela Italija osim Rima i Venecije. U prusko-austrijskom ratu 1866. Italija se stavila na prusku stranu. Zahvaljujuci pruskim pobjedama i Napoleonovom posredovanju, Italija je dobila Venciju i Mletacku oblast. Podrska Pruske bila je presudna. Posljednji je Italiji pripojen Rim i Vatikan 1870. godine. Vatikan je izgubio ne samo svjetovnu vlast, vec i suverenitet i diplomatski imunitet. Dakle, 1870. godine se formira Italija u obliku koji ima danas. Svaka od 20 regija ima neku vrstu "glavnog grada". To je u sustini, najveci grad regije koji je ujedno najrazvijeniji i sa najvecim brojem stanovnika. Regije i "glavni gradovi" regija su: |
|
|
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
