Nakon stoljeća i stoljeća promatranja noćnog neba ljudska je vrsta u
ovom stoljeću spoznala da je svemir u kojem živi započeo prije
petnaestak milijardi godina u Velikom prasku, u nezamislivoj
eksploziji koja je stvorila ne samo materiju, već i prostor i
vrijeme. Hladeći se, prvobitna je užarena kugla stvarala protone,
neutrone i elektrone, a zatim od njih atome, oblake vodika i helija,
te na kraju zvijezde i galaktike, kvazare i crne rupe
Tip Mlecnog puta |
Nije
sasvim jasano u koji tip galaksija spada Mlecni put. On
jeste spiralna galaksija i spada u Sb ili Sbc tip (po
Hablovoj podeli), ali novija istrazivanja govore da Mlecni
put ima precku ili bar nesto sto lici na precku po strukturi
u centralnom podrucju. Po tome bi Mlecni put spadao u tip SB
ili u neki medju tip izmedju preckase i obicne spiralne
galaksije, pa se oznacava i sa SAB (SA, po toj podeli,
oznacava normalnu spiralnu galaksiju bez precke, a SB
spiralnu galaksiju sa preckom, dok bi SAB znacilo nesto
izmdju.:) |
|
Ukoliko se svemir širi,
to znači da je danas materija u njemu rjeđa nego što je bila ranije.
Ako sada zavrtimo film unatrag, galaktike će se poćeti primicati
jedna drugoj i materija će s obrnutim tokom vremena postajati sve
gušća i gušća. Kako sa zgušnjavanjem temperatura raste, to će svemir
postajati sve topliji i topliji, a ako to zgušnjavanje ide dovoljno
daleko temperatura će postati dovoljno visoka da se raspadnu prvo
atomi, a zatim i subatomske čestice. Na kraju priče (odnosno na
početku) imamo svu materiju danas vidljivog svemira beskonačno
sažetu i beskonačno vruću u jednoj matematičkoj točci - Velikom
prasku.
Da li je ovaj scenario stvarno istinit i da li je stvarno nekada
vidljivi svemir bio tako malen, gust i vruć? Postoje nepobitni
argumenti tome u korist pa smo sasvim sigurni da je povijest svemira
bila upravo onakva kako je prikazano na donjoj slici. (Problematične
i danas neistražene su samo prve 10-43 sekunde od Velikog
praska.)
|