RAFAELO SANTI
Drugi
iz kruga velikih slikara renesanse bio je Rafaelo Santi. Portretista i slikar
Bogorodice,
Rafaelo je u vatikanskim lodjama i stancama stvorio monumentalne
fresko-kompozicije u kojima je grupisao veliki broj figura u prostoru. Na jednoj
od njih Atinskoj skoli, on je u ogromnom prostoru
sa dve pozornice-jednom ispod stepenica i drugom iznad njih – naslikao mnoštvo
antičkih filozofa. Uravnoteženosti i preglednosti slika doprinose krupni i teški
volumeni figura, čvrsti
smjerovi horizontala i vertikala i naglasena tačka ravnoteze glavnih figura
Platona i Aristotela u kojoj se sijeku
perspektivne linije. Ove dve figure istaknute su i svjetlošću koja dolazi iza
posljednjeg luka. Ono što sliku čini monumentalnom i vrijednom, pored figura je
prostor konstruisan arhitekturom sa velikim lukovima, stupcima, nišama i
statuama. Iako je Rafaelo sliku zamislio kao raspravu antičkih mudraca,
naslikana arhitektura je renesansna arhitektura crkve Sv. Petra u Rimu.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |