RENESANSNO SLIKARSTVO
Slikarstvo je takođe raskinulo sa srednjovjekovnom umjetnosću. Preteča slikatstva u Italiji je firentinac Djoto. Značajan umjetnički centar italijanske renesanse, pored Firence i Rima , bila je Venecija. Izloženi uticajima vizantijske umjetnosti kroz cijeli srednji, poznaju i usavršavanju tehnike uljanih boja. Venecijanski slikari posebno isticč bogastvo i intezitet boja i atmosferu pejsaza i prirode. Na njihovim slikama koja nije dodatak crtežu već bitan element u oblikovanju i stvaranju slikarskog jedinstva. Tehnika uljanih boja je u Veneciju stigla iz Flandrije, venecijanski slikari, naročito Ticijan , iskoristili su njene prednosti i usavršavali slikanje ovom tehnikom. Postigli su u ovoj tehnici slobodniji rad četkicom koji je postao opet najvisi kod Ticijana. Veliki slikari renesanse u Italiji pored Ticijana su jos Leonardo, Mikelanđelo i Rafaelo.
Svojim dugim životom
Ticijan je ispunio cijeli 15 vijek venecijanskog
slikarstva. Djela nastala do |
Iako je
Leonardo naslikao relativno malen broj slika, od kojih su mnoge ostale
nedovrše![]() Leonardove stilističke inovacije još su uočljivije u Posljednjoj večeri, u kojoj je rekreirao tradicionalnu temu na potpuno nov način. Umjesto prikaza dvanaestorice apostola kao individualnih figura, grupirao ih je po troje u dinamičnu kompoziciju oko lika Isusa Krista, koji je izoliran u sredini slike. Posjednut ispred blijedog, udaljenog krajolika gledanog kroz pravokutni otvor na zidu, Hrist – koji naslućuje da će ga jedan od prisutnih izdati – predstavlja mirno i spokojno središte, dok ostali likovi reagiraju živahnim gestama. U veličanstvenosti scene i ozbiljnosti figura, Leonardo nam ponovno predstavlja st il kojeg je utvrdio više od jedne generacije prije Mosaccia. Leonardova originalnost i inventivnost bila je, a i danas je primjer fantastične kreativnosti i upornosti. |
Mona Lisa
je Leonar Leonardo je među prvima uveo atmosfersku perspektivu (efekt atmosfere koji bojom i definicijom dočarava udaljeni krajolik); pozadinski krajolik oslikan na ovaj način posebno je uočljiva karakteristika Leonardovih slika. Najveći majstori kasne renesanse u Firenci – Rafael, Andrea del Sarto i Fra Bartolomeo, učili su od Leonarda; potpuno je preobličio Milansku školu, a Parmu, umjetnički centar Koređe, usmjerio je Leonardov rad. Do danas sačuvani Leonardovi crteži, koji otkrivaju njegovu briljantnu nadarenost za sastavljanje nacrta i njegovu veličanstvenost u otkrivanju anatomije ljudi, životinja i biljaka, mogu se pronaći u najvažnijim Europskim kolekcijama. Najveći dio nalazi se u dvorcu Windsor u Engleskoj. Njegov najpoznatiji crtež vjerojatno je veličanstveni autoportret u staroj dobi (1510. – 1513., Biblioteca Reale, Turin). Zanimanje za ljudsku anatomiju svojstveno je mnogim znanstvenicima renesanse, uzevši u obzir da je znanje o anatomiji tijela u to vrijeme bilo vrlo oskudno. |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |