Izbor i izvor hrane

Najčešće se hrane različitim vrstama foka. U zavisnosti od lokacije, čest plijen su i različite vrste kitova. U slučaju nedostatka hrane ovakve vrste, polarni medvjedi će se hranitii i drugim morskim sisarima, jelenima, morskim pticama, jajima, povrćem, šumskim voćem, i ljudskim otpacima, patkama i ribama. Stomak im može težiti do jedne petine ukupne mase tijela. Potrebno im je minimalno 2 kg mesa dnevno da bi preživjeli. Foka od 55 kg može im poslužiti kao ishrana za 8 dana. Hranu najčešće nabavljaju loveći. On ostaje nepokretan pored pukotine u ledu, čekajući dok ne naiđe foka. Onda je čeljustima zgrabi za glavu ili prednji dio tijela i izvuče je na površinu leda. U ljetnom periodu kada foke izlaze van iz vode modvjed će pojuriti za njom i uloviće je prije nego se ona domogne vode. Takođe, može da ulovi foku, koja je na ledu, izranjajući iz vode. Najčešći metod lova koji se javlja u proljeće je otkrivanje jazbina i fokinih mladunaca u njima. Ove jazbine se nalaze pod ledom i medvjed, da bi ih probio, diže se na zadnje noge i onda snažno udara prednjim nogama. Da bi se probio led potrebno je udar ponoviti nekoliko puta što daje mogućnost foki da pobjegne nazad u more. Odrasli mužijaci, koji mladunčad svoje vrste, ne love foke na ovaj način. Kada ulove foku, polarni medvjed je ugriza nekoliko puta za glavu ili vrat prije nego je odvuče na sigurno. Prvo pojedu kožu i masnoću a zatim meso. Ponekad prekinu hranjenje kako bi se očistili od krvi. Polarni medvjedi ne pojedu uvijek cijeli plijen, ostatke pjedu ostali medvjedi, palarne lisice, ili galebovi.

 

nazad  napred