Čimpanze

Čimpanza (Pan satyrus), mnogo je manji od gorile. Kada se uspravi, visok je do 1,20 m, a samo stari muzjaci izrastu veci. Lice mu je prilicno siroko i plosnato, a celo osobito u starih zivotinja, jasno udubljeno, ali znatno slabije nego u gorile. Donji dio lica im je izbocen, pa licni kut iznosi 5 5 stupnjeva. Jasno su ispupceni i lukovi obrva. Nos je malen i plosnat, a usta nerazmjerno velika. Uske, daleko naprijed isturene usne cesto su naborane. Usi su im mnogo vece od covjekovih, i jace odvojene od glave. Krece li se cimpanza uspravno, prednji mu udovi dopiru vrlo nisko uz noge, tako da gotovo dodiruju gleznjeve.

Tijelo cimpanze pokriveno je srednje dugackom, glatkom i sjajnom dlakom mrke boje, koja se na obje strane lica produzuje u obliku brade, a na zatiljku u obliku kukme. Celo, tjeme, straznji dio glave, zatiljak i leda jednolicno su pokrive-ni gustom dlakom, dok je donji dio tijela mnogo slabije obrasten. Na bradi i na slabinama dlaka je prorijedena. Oko golog cmara dlaka je bjelicasta. Domovina cimpanze su prasume ekvatorijalne Afrike.

»Ne moze se reci«, pise Savage, da cimpanze zive u coporima, jer ih rijetko srecemo u skupini vecoj od pet, najvise deset. Oslanjajuci se na pouzdane izvjesta-je sto sam ih primio, smijem tvrditi da se ipak ponekad skupljaju u vecem broju, da bi se igrali. Jedan me od mojih izvjestitelja uvjeravao da je jednom prilikom vidio najmanje pedeset cimpanza koji su se zabavljali klikcuci, vristeci i bubnjajuci po starim stablima. Cimpanze se, koliko god mogu, klone mjesta na kojima borave ljudi. Svoje nastambe, vise gnijezda negoli nadstresnice, podizu na drvecu, opcenito ne odvec visoko iznad tla. Savijaju vece i manje grane, lome ih i unakrsno slazu, te ih podupiru kakvom vecom otkinutom rasljatom granom. Gnijezdo se ponekad nalazi na kraju neke debele lisnate grane, osam do dvanaest metara iznad tla. Vidio sam i jedno takvo gnijezdo koje se uzdiza-lo najmanje trinaest metara iznad zemlje.«

»Cimpanze nemaju stalnog stanista, vec svoje boraviste neprekidno mijenjaju u potrazi za hranom, ili zbog drugih razloga,

vec prema okolnostima. Cesce smo ih vidali i u visim predjelima, vjerojatno

samo stoga sto su domoroci posjekli stabla u nizinama, prikladnim za sjetvu rize, pa cimpanze nisu imale podesnog drveca da na njemu sagrade gnijezda. Na istom drvetu rijetko se nade vise od jednog ill dva gnijezda, pa ni u blizini ih nema vise. No ipak je jednom pronadeno pet gnijezda na okupu.«

»Dok miruje, cimpanza koji zivi u slobodi, obicno sjedi; inace ga redovito mozemo zamijetiti kad stoji ili hoda. Opa-zi li da je otkriven, smjesta se spusta na sve cetiri noge i bjezi od promatraca. S obzi-rom na gradu tijela, cimpanza se umije vjesto penjati. On se u igri baca na velike udaljenosti s jednog drveta na drugo i skace zacudujucom spretnoscu.«

»Hrani se vjerojatno slicno gorili. Plo-dovi, orasi, izdanci i mladice, lisce, cvjetni pupovi i korijenje sacinjavaju njihovu glavnu hranu.w

»Medu domorocima zapadne Afrike kruzi predaja prema kojoj su cimpanze nekoc bili clanovi njihova vlastitog naro-da, ali su zbog loseg vladanja bili iskljuceni iz ljudskog drustva. Buduci da su uporno ustrajali u svojim prostackim sklonostima, postupno su spali na danasnje stanje. Uostalom, to ne sprecava domoroce da svoje rodake jedu. Stovise, njihovo meso kuhano s palminim uljem navodno je izvanredno tecno.w

»Od svih covjekolikih majmuna, cimpanza najcesce stize ziv k nama. Nekoliko sam godina njegovao i promatrao cimpanze. S takvim majmunom ne mozemo postupati kao sa zivotinjom, vec jedino kao s covjekom. Bez obzira na sve svoje osobitosti, on u svojem bicu i vladanju pokazuje toliko mnogo ljudskih svojstava da gotovo zabotavljamo da je zivotinja. Tijelo mu je zivotinjsko, ali je njegov razum gotovo na razini razuma primitiv-nog, sirovog covjeka. Bilo bi nepravedno kad bismo radnje i ponasanje tog stvorenja pripisali tek slijepom oponaian^u. Istina je, doduse, da cimpanza voli oponasati, ali on to radi tocno onako kao sto dijete oponasa starije, dakle s razumijevanjem i prosudivanjem. Prihvaca pouku i uci. Du-hovit je i voli se saliti ne samo sa zivotinja-ma, vec i sa covjekom.«

»Predmet koji pobudi njegovu paznju postaje mu vrijedan kad ga nauci koristiti.

Umije donositi jednostavne zakljucke, iz jedne stvari zakljuciti drugu, a stanovita iskustva slikovito prenijeti na nove prilike. Lukav je, cak prepreden i svojeglav, ali nije tvrdoglav; zahtijeva ono sto mu pripa-da, no nije svadljiv. Hirovit je i promjenlji-va raspolozenja, danas veseo i obijestan, sutra tuzan i mrzovoljan. U jednom dru-stvu se zabavlja, u drugom dosaduje. Svoje osjecaje izrazava jednako kao co-vjek. Ako je dobro raspolozen, on se doduse ne smije, ali se smjeska, to jest, razvlaci usta, time jasno izrazava svoje veselje. Tmurno raspolozenje izrazava po-put covjeka, ne samo mimikom, vec i otuznim glasovima koje ce svatko razu-mjeti, jer su vrlo slicni ljudskima. Na is-kazanu sklonost odgovara na jednak na-cin, a nesklonost uzvraca po mogucno-sti u istoj mjeri. Ako ga netko povrijedi, vlada se poput ocajnika, baca se poledice j na zemlju, razvlaci lice u grimase, mlati prednjim i straznjim nogama oko sebe, krijesti i cupa si dlaku.«

»Cimpanza koji, dok ove retke kazujem u hitro pisarovo pero, sece po mojoj sobi i zabavlja se po miloj volji, stigao je ovamo u vrlo bijednom stanju. Bio je umoran i izmucen od putovanja, bolestan, te tjele-sno i dusevno propao. U torn stanju trazio je najpomniju njegu, kakvom njegujemo bolesno dijete. Tu njegu je i dobio, a istodobno je izvrsno i najprijaznije odgo-jen uz pomoc jednoga od najsjajnijih zi-votinjskih njegovatelja, moga starog pri-jatelja Seidela. Nije dakle cudno sito je sada torn covjeku ptivtzen kao dijete majci, sto poslusno ispunjava njegove zelje i sto je u zacudno kratko vrijeme postao najposlu-snijim pitomcem pod suncem. Pogotovu otkako je potpuno ozdfavio, sasvim se promijenio.«

»Od ranog jutra do kasne veceri nepre-kidno se krece i necim bavi, stalno pokusa-va pronaci novu igru, makar samo pre-dnjim nogama p\jesce, tocno onako kako to rade djeca. Ma kako se cinio nespretnim dok hoda, u stvari je vrlo spretan i okretan i to u svakom pokretu. Hoda, kao i svi covjekoliki majmuni, na sve cetiri noge i to tako da mu je tijelo polozeno ukoso. Clancima svinutih prstiju prednjih nogu oslanja se o zemlju, pa jednu straznju nogu postavlja ispred prednjih, ili do prednjih,odnosno obe stražnje noge izmedju prednjih.Ako uz to još nešto nosi,uspravlja se gotovo do pune visine,oslanja se o tlo samo jednom nogm i kreće se zapravo jednako spretno kao i inače.Uspravno,dakle na obe stržnje noge,ne dodirujući prednjima zemlju hoda samo kad je posebno uzbudjen.