Uranova
kći
U srcima bogova i smrtnika ona budi ljubav. Zahvaljujući tome ona vlada cijelim svijetom. Niko ne može da se odupre čarima ljubavi . Samo ratnica Atena, Artemida i Hestija nisu podčinjene njenoj moći. Visoka, stasita, nježnih crta lica sa talasastom zlatnom kosom- Afrodita je ovaploćenje božanske ljepote i mladosti koja ne vene.
Ova prelijepa boginja bila je žena hromog boga Hefesta. No strastvena boginja je zavoljela vatrenog boga rata, Areja, i otada živi sa njim kao njegova žena. Ponekad, ona pomaže svom ljubavniku u bitkama, ali često i biva poražena od strane moćne Atene Palade- za nježnu boginju ljubavi nisu krvave bitke.
Afrodita je blaga boginja, prepuna darova za one koji je poštuju. Tako je nagradila i velikog kiparskog umjetnika, Pigmaliona. Pigmalion je živio usamljeno, prezirući žene i brak. Jednom je napravio od slonovače kip djevojke neobične ljepote- činilo se kao da diše. Umjetnik se satima divio svome djelu- djevojci i najzad je zavolio. Poklanjao joj je haljine i cvijeće, žaleći što ona ne može da mu odgovori. Uskoro su nastupili praznici u čast boginje Afrodite, i Pigmalion joj prinese na žrtvu bijelo tele sa pozlaćenim rogovima, moleći je da mu da ženu lijepu kao ona što ju je izvajao. Boginja je uslišila njegovu molitvu. Kada je došao kući, prišao je kipu i , gle čuda!, kip je oživio. Srce mu kuca, u očima mu blista život i radost. Tako je boginja ljubavi dala kiparu ženu ljepoticu.
Sa druge strane, onaj ko ne poštuje zlatnu Afroditu, ko odbacuje njene darove, njega boginja surovo kažnjava. Tako je kaznila i gordog Narcisa, koji nikog nije volio osim sebe, smatrajući samo sebe dostojnim ljubavi. Jednom prilikom Narcisa je ugledala nimfa Eho i zaljubila se u njega. No nimfa nije mogla razgovarati sa Narcisom jer ju je kaznila velika Hera- nimfa je mogla samo da ponavlja tuđe zadnje izgovorene riječi. Nimfa je pokušala da se približi Narcisu, no on je prezrivo odbi. Eho se tada sakri u duboku šumu; ona pati zbog ljubavi prema Narcisu i ni pred kim se ne pojavljuje- samo tužno ponavlja zadnje riječi. A Narcis je ostao ohol kao i prije. Tada ga stiže Afroditina kazna. Umoran i žedan, Narcis priđe jezeru da se napije vode i ugleda svoj odraz. Sa uzbuzđenjem je gledao lik u vodi i sve ga je više obuzimala ljubav. On pokuša da ga poljubi, ali je usnama doticao samo ledenu vodu. Danima je pokušavao da mu priđe; nije ni jeo, ni spavao, samo je gledao svoj odraz. Najzad je shvatio da je taj lik- on sam. No već je bio iscrpljen i umoran od bdenja i čežnje. Pogleda svoj lik po poslednji put i prošaputa:" Zbogom!", a iz daljine jedva čujno začu se odgovor nimfe Eho:" Zbogom!". Narcisova glava pade na zelenu travu obale i smrt mu sklopi oči. Mlade nimfe su plakale za lijepim mladićem. One spremiše Narcisu grob, i kada su se vratile da prenesu njegovo tijelo, ne nađoše ga. Na mjestu gdje je pala njegova glava nađoše mirisni cvjet smrti- narcis.
No, iako je surovo kaznila lijepog Narcisa, i sama boginja zna za ljubavne patnje. Ona je zavoljela Adonisa, sina kiparskog kralj, kome po ljepoti niko od smrtnika ne biješe ravan. On je bio ljepši čak i od bogova sa Olimpa. Afrodita je zaboravila na zlatne ukrase, na božansu ambroziju i nektar, te je provodila dane sa Adonisom loveći po šumama plahe srne i izbjegavajući strašne lavove. Međutim, jednog dana u Afroditinom odsustvu Adonisovi psi pođoše za tragom divlje svinje, i lajući počeše da je love. Adonis sa obradovao bogatom lovu. Već se spremao da je probode svojim kopljem, no ona se iznenada baci na njega i svojim očnjacima smrtno ga rani. Kada je Afrodita saznala za smrt svog voljenog, puna neizliječivog bola lutala je kiparskim planinama tražeći njegovo tijelo. Nježne boginjine noge izranjavalo je oštro kamenje i šiblje; kapi krvi kapahu na zemlju i ostavljaše crveni trag. Najzad, našla je tijelo lijepog Adonisa. Da bi sačuvala uspomenu na njega, naredi da iz njegove krvi izraste nježni anemom, a tamo gdje su kapnule kapi njene krvi izrastoše crvene ruže. Zevs je vidio njenu tugu i sažalio se. On naredi svom bratu Hadu, bogu podzemnog sijeta, da svake godine puštaju Adonisa na zemlju. No i lijepa Hadova žena, Persefona, zaljubi se u lijepog Adonisa. Tada se dogovoriše da prelijepi mladić, ljubimac boginja, u proljeće i ljeto boravi na zemlji sa boginjom Afroditom, a ostatak godine sa gospodaricom pozemlja, Persefonom.
|
|
|
|
|
|