Bog rata, goropadni Arej, Zevsov je i Herin sin. Zevs ga ne voli zbog njegove žeđi za krvi. Da mu nije sin- on bi da već odavno bacio u Tartar, gdje čame titani. Srce svirepog Areja raduje se samo strašnim bitkama. On juri kroz tutanj oružja, krike onih što padaju ranjeni, u bliještećem oklopu, praćen svojim sinovima Dejmosom(užas) i Fobosom (strah), te boginjom Eridom (svađa, razdor) i boginjom Enjuom, koja sije ubistva.
Bog rata je surov, svirep i strašan, ali ne prati ga uvijek pobijeda. On često mora da ustukne pred borbenom Zevsovom kći Atenom Paladom. Ona pobijeđuje Areja mudrošću i mirnim saznanjem snage. Ponekad i smrtni heroji mogu raniti Areja, pogotovo kada mu pomaže svijetlooka Atena. Tako je Areja ranio bakarnim kopljem heroj Diomed pod zidovima Troje. Sama Atena usmjerila je taj udarac. Nadaleko se nad vojskom Trojanaca i Grka razlegao krik ranjenog boga, jak kao deset hiljada ljudskih glasova- vojska je drhtala od užasa. Bijesni Arej obliven krvlju požuri svom ocu gromovniku Zevsu da mu se požali na Atenu. Ali Zevs ne htjede saslušati njegove žalbe.
Čak i ako Afrodita, Arejeva žena, najljepša među boginjama, dolazi u pomoć svome mužu kada se on u žaru bitke susretne sa Atenom- i tad izlazi kao pobjednik moćna Zevsova kći. Sa suzama u očima uzleće na Olimp vječno mlada, predivna Afrodita, a za njom se razliježu pobjednički smijeh i podsmjesi boginje Atene.
|
|
|
|
|
|