zevs
U početku biješe vječni, bezgranični, tamni Haos. On biješe izvor svega- cijelog svijeta i besmrtnih bogova. Iz Haosa je nastala i boginja Gea (Zemlja). Ona se široko rasprostrla, moćna, dajući život svemu što raste na njoj. Moćna, blagodetna Zemlja rodi i plavo Nebo (Uran). Uran zavlada svijetom i oženi se blagodetnom Zemljom. Uran i Gea rodiše šest sinova i šest kćeri- moćne Titane. Titani stvoriše rijeke što valjaju svoje talase prema moru i morske boginje, stvoriše Sunce, Mjesec i Zoru, te sve zvijeze na nebu i sve vjetrove. Ali, Uran zamrzi svou djecu-Titane i zatvori ih u duboki mrak, u njedra njihove majke Zemlje, mračni Tartar. Zemlja je patila zbog toga; stoga ona pozva svoju djecu Titane da ustanu protiv oca, ali oni ne smjedoše. Samo najmlađi od njih, Hron (Vrijeme) se usudi i lukavstvom zbaci oca i oduze mu vlast
Hron se bojao da ne doživi sudbinu svoga oca, stoga naredi svojoj ženi-sestri Reji da mu donosi svako dijete koje se rodi. Reja je užasnuto gledala svoga muža kako guta nihovo petoro djece: Hestiju, Demetru, Heru, Hada i Posejdona. Ali nije mogla dozvoliti da izgubi i nerođeno dijete. Po savjetu svojih roditelja, Urana i Gee, otišla je na Krit i tamo u pećini rodila Zevsa. Brižna majka je sakrila malog boga, a mužu je dala da proguta kamen umotan u pelene. Moćni Hron nije ni slutio obmanu.....
Zevs je rastao na Kritu. Nimfe Adrasteja i Ideja dojile su malog boga mlijekom božanske koze Amalteje . Na ulazu u pećinu stajali su mali kureti i, uvijek kada bi Zevs zaplakao, udarali mačem o štit da Hron ne bi čuo djetinji plač i da ga ne bi snašla sudbina njegove braće i sestara. Dan ispunjena najstrašnijih Hronovih slutnji se primicao....
Zevs je odrastao i ojačao. On ustade protiv svoga oca i natjera ga da vrati na svijet djecu koju je progutao. Hron je jedno za drugim povraćao svou, sada već odraslu djecu. Odrasli, moćni bogovi udružiše se sa svojim bratom- oslobodiocem i počeše borbu sa ocem i Titanima za prevlast nad svijetom i univerzumom. Borba je bila užasna i teška. Bogovi su se utvrdili na visokom Olimpu. Iako su na njihovoj strani bili i neki Titani, među prvima titan Okean i njegova kćerka Stiks sa svojom djecom - Revnošću (Zela), Moći (Kratos) i Pobjedom (Nika), borba je za bogove bila opasna. Deset godina je prošlo, a još se pobjednik nije ni naslućivao. Tada Zevs iz Zemljinih njedara oslobodi storuke divove- hekantohejre, koji su odvaljivali velike stjene i bacali ih na titane. Sa svoje strane, Zevs je bacao munje što su mu iskovali kiklopi. Zemlja je drhtala zahvaćena vatrom, dimom i smradom. Ubrzo, Titani posustaše. Olimpski bogovi ih okovaše i zatvoriše u mračni Tartar, utrobu njihove majke Zemlje. Vlast Titana nad svijetom je završena.....
Međutim, Olimpski bogovi nisu dugo uživali blagodeti mira i pobjede. Zemlja se rasrdila na Zevsa što je tako surovo postupio sa njenom djecom. Zato je, zajedno sa mračnim Tartarom, rodila čudovište Tifona. On je imao sto zmajevih glava i u njegovom zavijanju se čulo lavež pasa, ljudski glasovi, rika lava i razjarenog bika. Sve oko Tifona je gorjelo u plamenu i zemlja se ugibala pod njegovim nogama. Bogovi su drhtali od užasa. No Zevs se smjelo upusti u borbu s njim. Svojim munjama on spali svih stotinu Tifonovih glava i njegovo tijelo baci u mračni Tartar koji ga je i rodio. Ali Tifon i sada prijeti svemu što živi na Zemlji stvarajući erupcije i zemljotrese.
Bogovi Olimpljani su pobjedili sve svoje neprijatelje i više se niko ne protivi njihovoj vlasti. Najmoćniji među nima, gromovnik Zevs (Div) uzeo je za sebe nebo da vlada njime, a njegova braća Posejdon- more i Had- podzemni svijet. Zemlja je ostala zajednička. Ali nad svim bogovima i ljudima neprikosnovena je volja Zevsa....
.
|
|
|
|
|
|