Velika boginja Demetra kćerka je Hrona i Reje. Nju je, zajedno sa drugom braćom i sestrama, oslobodio njihov najmlađi brat Zevs iz utrobe oca Hrona. Ona je jedna od najpoštovanijih boginja; ona je boginja plodnosti i zemljoradnje, ona je majka svemu što raste na zemlji.
Takođe, ona je i majka prelijepe Persefone. Persefonin otac je sam veliki gromovnik Zevs- Demetrin brat. Jednog dana lijepa Persefona igrala je kolo na livadi sa svojim prijateljicama Okeanidama, ne znajući za strašnu sudbinu koju joj je odredio njen otac Zevs. Naime, on ju je dao za ženu svom bratu Hadu, gospodaru sijenki umrlih, koji živi u mraku podzemnog carstva lišenog ijedne zrake svijetlog sunca.
Had je ugledao razigranu Persefonu i odluči da je odmah ugrabi. On zamoli boginju Geu da odgoji cvijet neobične ljepote. Persefona ugleda taj cvijet, i priđe da ga ubere. U taj čas zemlja se raspuče i na zlatnim kočijama sa crnim konjima pojavi se Had- on ugrabi mladu boginju i odvede je u svoje carstvo. Persefona je uspjela samo da vrisne. Krik užasa Demetrine kćeri razleže se daleko- u morske dubine, pa čak i do svijetlog Olimpa. Ali niko sem Heliosa nije vidio kako je mračni Had oteo Persefonu.
I Demetra je čula krik svoje kćeri. Ona požuri sa Olimpa u dolinu i poče tragati za svojom kćeri; raspitivala sa kod njenih drugarica Okeanida, no one nisu ništa znale. Nisu čak ni primjetile njen nestanak. Demetrino srce obuze velika tuga. Odjevena u tamne haljine devet dana ništa ne znajući, lutala je zemljom, plačući. Najzad, desetog dana ona dođe svijetlom Heliosu koji joj otkri tajnu nestanka njene kćeri. Saznavši istinu, Demetra se naljuti na Zevsa što je bez njenog pristanka dao Persefonu mračnom Hadu. Zato ona napusti visoki Olimp, preruši se u prostu smrtnicu, i u tamnim haljinama lutaše zemljom.
Na zemlji potpuno prestadoše da rastu biljke. Lišće na drveću opade, cvijeće uvenu, šume ogoliše. Glad je vladala svuda. Propast je prijetila čitavom ljudskom rodu, ali demetra ništa nije vidjela, nije ništa čula zbog velike tuge za nježno voljenom kćeri.Najzad, boginja stiže u grad Eleusin; tamo sjede kraj gradskih vrata na "kamen tuge". Nju ugledaše kćeri eleusinskog kralja Keleja i upitaše ko je ona. Boginja im reče da se zove Deo i da je rodom s Krita- nije im otkrila da je boginja. Ona ih zamoli da je odvedu u svoj dom da bude vaspitačica i sluškinja u njihovom domu.
Ulazeći u dvor kralja Keleja, boginja slučajno dotače glavom vrata i sve se ozari svjetlošću. Njihova majka Metanejra shvati da njene kćeri ne dovode običnu smrtnicu; ona se duboko pokloni pred boginjom i zamoli je da sjedne na njeno mijesto kraljica. Demetra odbi, i sjede sa ostalim sluškinjama. Velika boginja je ostala kod kralja keleja. Ona je vaspitavala njihovog sina Deofona i odlučila da mu daruje besmrtnost. Držala je dijete na svojim grudima da bi udisalo besmrtni božanski dah. Mazala ga je ambrozijom, hranom bogova, a noću dok su svi spavali zamotava la ga u pelene i držala u razbuktaloj peći. Ali dječak nije stekao besmrtnost. Jedne noći Metanejra opazi svog sina u vatri i stade moliti Demetru da to ne čini. Demetra se rasrdi: "O nerazumna! Ja sam htjela darovati besmrtnost tvome sinu. Znaj, ja sam Demetra, koja daje snagu i radost smrtnima i besmrtnima.!"
Tada Demetri podigoše hram pored dvora, i ona ostade da živi u njemu. Još nije oprostila Zevsu što ju je prevario. Tuga je i dalje stanovala u boginjinom srcu, a zemlja je umirala. Glad je bila sve veća, čitava plemena su umirala. Žrtve prestadoše da gore na oltarima bogova. Zevs nije htio umiranje ljudskog roda. On je slao boginji glasnicu bogova Iridu, ali ona nije slušala molbe. Tada je Zevs poslao Hadu Hermesa sa molbom da vrati Persefonu njenoj majci.Had je pristao,ali je dao Persefoni da proguta zrno narovog ploda, simbol braka. Tada se pope sa njom u kola i povede je u Eleusin, majci. Zaboravivši sve, Demetra pođe u susret kćeri i steže je u zagrljaj. Demetra se vrati sa njom na Olimp. Gromovnik tada odluči da Persefona dvije trećine godine živi sa majkom, a jednu trećinu sa svojim mužem Hadom u carstvu sjenki.
|
|
|
|
|
|