" . . . i grad taj na staroj zemlji, Banja Luka, bosanski mukli ljetopis do prvog pomena imena , gdje Krajina je nespokojna još jednu strasnu podigla vjeđu života, krvava Krajina, nemušta i zlatousta, podmladila plavet svojim starim okom, što grije dobronamjernika a sažiže uhodu i uljeza, oko što vidje i čelo drevno što pamti hum beyimeni i dodir ilirskih sjena, rimski put i Kastru, slavenske gradine, proplanak u prisnoj šumi: na njem stećak, dah sve budnijeg vremena, mostove, mahale i zadužbine, široki carski drum, prosvjetitelja u tamnom vilajetu, za njim narodnog učitelja, pobunu pjesnika u magli i u mećavi . . . taj grad na staroj zemlji, s' ožiljcima od kuga, pohara i odmazdi, s baštinom trudna kamena, žuljevita dlana i lijepe rriječi, vidje nevidljive ruke novostoljetnih neimara, u radu otežalu riječ, progonjenog crvenog profesora, njegovog velikog učenika, 1941, revoluciju, i poče se uzdizati osjećajući u nogam adijake svoje koji mu se vraćahu mišlju, strašću i djelom, i, izrastajući, zaljulja se u muk i krik -godina 1969: obezglavljeno vrijeme, jal i bijes, koban ljetopis . . . oko što sve to vidje, što u trpnji i nedaći izrasta, sve jasnije i blistavije, okupano vječnozelenom planinskom česmom, grad taj što se ponovo rađasam iz sebe, zakoračivši orijaški sa svojom teškom sjenom stoljeća . . ."
iz Povelje Univerziteta u Banjaluci
(Irfan Horozović)
"Znanje.org" ne odgovara
za sadrzaj pojedinacnih stranica.
