|
Umjetnički i književni pravac čiji su predstavnici okrenuti budućnosti (lat. futurum = budućnost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da će se u njemu najbolje ostvariti. Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralačkim inovacijama, snazi bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snažno se razvio u Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i varšavska škola), Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji (zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedničko im je: okrenutost budućnosti, odbacivanje kulturnog nasleđa, optimizam, način nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je suštinska razlika u tome što je italijanski futurizam rusilački, militaristički i nacionalistički, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti. | ||
|
