Život Džingis Kana
Ujedinjenje i stvaranje Mongolskog naroda
| Život Džingis Kana:
|
U svojim dvadesetima, Temudžin se nametnuo kao
vođa rastućoj skupini mongolskih plemena. Nije rijetka pojava da se u
razdoblju takozvanog "stepskog feudalizma" pojavi karizmatični vođa, ujedini
dotad razjedinjena etnički srodna ratnička plemena i povede ih u osvajačke
ratove protiv susjednih civiliziranih zemalja (najpoznatiji je primjer
Atila, no to se odnosi na nebrojene poglavare Huna, Germana, Avara,
Turaka...). Ono što je razlikovalo Džingis kana od sličnih prethodnika je
upornost i sistematičnost, kao i dalekosežna vizija o prostranom nomadskom
carstvu. Najduži dio svoje ratničke karijere Temudžin nije utrošio na
"osvajanje svijeta", nego mu je preko 20 godina u nebrojenim bitkama,
pregovorima i lukavstvima trebalo da pokori samu Mongoliju. Tokom tog
razdoblja uveo je decimalni sistem u vojni ustroj (mongolska divizija,
"tuman", imala je 10.000 ljudi, što je otprilike standard za prosječnu
diviziju modernih vojski), imenovao skupinu plemena Mongolima (dotad je
vladao haos u plemenskim imenima, od kojih je, uz više njih, najpoznatije
tatarsko-no, to je ime i u potrebi za Temudžinovu rodu suprotstavljeno
pleme), preuzeo alfabet susjednih Ujgura za pismo mongolskoga jezika, te
donio zakonik ("Jasa") o društvenom ustroju. Nakon što je pokorio i ujedinio
Mongole, dajući mu ime "Mongol" (prije su se koristila razna plemenska
imena), što znači hrabri: na velikom saboru (Kuriltaj) održanom 1206,
skupina mongolskih vojnih, političkih i duhovnih vođa proglasila je
Temudžina za Džingis kana ili "sveopšteg vladara". Na polju ratovanja,
Džingis kan je organizirao vojsku na sljedećim principima (koji su se, valja
napomenuti, vremenom usavršavali): osnovu vojske je činilo mongolsko
konjaništvo u kojem su dominirali strijelci lukom; usvojene su i usavršene
opsadne tehnike koje je preuzeo zajedno s kineskim stručnjacima i
inženjerima; u vojsci je vladala stroga disciplina, za razliku od
razularenog ponašanja karakterističnog za većinu armija toga doba; i,
konačno: Mongoli su imali nenadmašnu i izvanredno efikasnu obavještajnu
službu koja im je omogućavala brzinu manevra, kao i primjenu psihološkog
ratovanja preko širenja glasina. Ukratko, Džingis kan je oko 1200. godine
ustrojio vojsku po principima koji su dominirali tek u Drugom svjetskom ratu
i poslije njega .
|
|
|
|
|
|
|