Jedan
id najuniverzalnijih umjetnika italijanske renesanse bio je Leonardo da
Vinči.Njegovi radovi iz oblasti
matematike,anatomije,fizike,mrhanike,botanike,balistike i teorije o umjetnosti
izražavaju ogromno i nteresovanje i poznavanje oblasti ljudskog duha.Leonardo je
i sa duhom naucnika prolazio i slikarstvu,u kome je eksperimentisao na isti
način kao i u nauci,zbog čega je neke slike ostavio nedovršenim,dok druge,kao
što je milanska Tajna večera propadaju,zbog njegovih tehnoloških
eksperimentisanja.Brojne zabilješke i crteže koje je Leonardo ostaviogovore da
je bio nasljednik naucne tradicije i racionalizma firentinske renesanse,ali
njegove rijetke slike pokazuju tradiciju prevazišao novim osjećanjem za formu.Na
nedovršenoj slici Poklonjenje mudraca Leonardo je naslikao veliki broj
figura oko središnje grupe sa Bogorodicom,ali je svakoj obezbjedio značaj i
vidljivost.Centralne svijetle figure obrazuju trougao,odnosno piramidu,a ona
stvara dovoljno dubok prostor u kojem je,u pozadini,naslikao ruševine neke
građevine,drveće,konje i ljude.Sve figure oko centralne grupe imaju raznovrsne
pokrete i izraze i obavijene su sjenkama i polusjenkama koje ih utapaju u
prostor.To je Leonardov sfumato koji u prvi plan ističe svetlo-tamno,ali bez
oštrih granica.Sfumato su meki i fini,skoro fluidni prelazi svijetlo-tamnog,koji
obezvređuje konturu,uranjaju figuru u prostor,stvarajući njihovo novo
jedinstvo.Obilci su meki i nedovršeni,kao da su obavijeni izmaglicom. Do punog
izražaja sfumato je došao na Leonardovim dovršenim slikama,od kojih je
najčuvenija Mona Liza.
Drugi iz kruga
velikih velikih slikara renesanse bio je Rafaelo Santi.Portretista
i slikar
Bogorodice,Rafaelo je u vatikanskim lađama stvorio monumentalne
fresko-kompozicije u kojima je grupisao veliki broj figura u prostoru.Na jednoj
od njih-Atinskoj skoli-on je u ogromnom prostoru sa dve pozornice-jednom ispod
stepenica i drugom iznad njih -naslikao mnoštvo antičkih filozofa,raspoređenih
tako da nijedan ne smeta drugom.Uravnoteženost i preglednost slike doprinose
krupni i teški volumeni figura,čvrsti smjerovi vertikala i horizontala
naglašsena tačka ravnoteže glavnih figura Platona I Aristotela u kojoj se sijeku
perspektivne linije.Ove dve figure istaknute su i svjetlošću koja dolazi iza
poslednjeg luka.Ono što sliku čini monumentalnom i vrijednom je,i pored
figura,prostor konstruisan arhitekrurom sa velikim lukovima,stupcima,nišama i
statuama.Iako je Rafaelo sliku zamislio kao raspravu antičkih mudraca,naslikana
arhitektura je arhitektura crkve Sv. Petra u Rimu.
Značajni umjetnički
centar italijanske Renesanse,pored Firence i Rima,bila je i Venecija.Izloženi
uticajima vizantijske umjetnosti kroz cio srednji vijek,u gadu u kojem su
Sunčeva svjetlost i njeni odbljesci stalne pojave,a zahvaljujući poznavanju
tahnike uljanih boja,venecijanski slikarai posebno ističu bogastvo i intezitet
boja i atnosferu pejzaža i prirode.N Njihovim slikama boja nije dodatak
crtežu,već je bitan element u oblikovanju i stvaranju slikarskog
jdinstva.Tehnika uljanih boja u Venecijiu stigla je iz Flandrije,a venecijanski
slikari,naročito Ticijan,iskoristili su njene prednosti i usavršavali slikanje
ovom tehnikom.Postigli su da se u ovoj tehnici slibodnije radi četkicom,što je
postalo,opet najvišse kod Ticijana,sredstvo izražavanja umjetnikove ličnosti.
Svojim dugim životom Ticijan je ispunio cio XV vijekvenecijanskog slikarsta.Djela nastala do sredine vijeka pripadaju renesansi,kao Flora,Zemaljska i nebeska ljubav,Zaspala Venera i druge.Na njima su oblicičvrsti,boja zatvorena unutar određenih površina,linija duga i neprekinuta.Na tim slikama Ticijan je izrazio čulo doživjenu žensku ljepotui draperiju;na njima je on slikar materijalnosti svijeta.Na slikama stvorenim u drugoj polovini vijeka dijagonalno kretanje oblika i svjetlosti dozvoljava nam da figure iprostor samo naslutimo,ali ne i da ih vidimo u njihovoj tjelesnoj prisutnosti.Dok su naslikani oblici nejasni,pigment boja je mterijalizovan kroz guste i neravnomjerne slojeve,nanjeto pokretom ruke,koji se vidi na površini slike.Boja svedena na monohromiju,nedefinisanost oblika i jaka dramatičnost znaci su raspadanja renesansnog svijeta u slikarskom djelu Ticijana.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |