Paraolimpijska odbojka
Odbojka za onesposeobljene sportiste ušla je u
paraolimpijski program, kao "demonstracioni" sport za ljude s amputacijama,
1976. godine u Torontu, Kanada.
U "sjedećoj
odbojci", mreža je postavljena na visini od oko jednog metra, a teren je
dimenzija 10 x 6 metara sa linijom za napad postavljenom 2 metra od mreže.
Igračima je dozvoljeno da blokiraju servise, uz uslov da budu u kontaktu sa
terenom kada god su u kontatku s loptom.
U stojećoj odbojci, mješavima
onesposobljena mora biti predstavljena na terenu cijelo vrijeme kako bi se
izjednačio nivo igre.
Sportisti sa sljedećim onesposobljenim mogu se takmičiti u
sjedećoj ili stojećoj odbojci: amputacija, povreda kičmene moždine,
cerebralna paraliza, oštećenje mozga i moždani udar.
Odbojka na pijesku
Odbojka na pijesku je popularni sport koji
je nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke. Kao mjesto igre
koriste se uglavnom pješćane plaže gdje je šport i nastao.
Odbojka na pijesku je nastala na plažama
u Kaliforniji u SAD-u negdje oko 1920. godine. Pravi bum u rayvoju
odbojke na pijesku dogodio se 90-tih godina 20. vijeka, što je dovelo do
toga da je od Olimpijskih igara 1996. godine u Atini, odbojka na pijesku
dio porodice olimpijskih sportova.
Najpoznatije nacije u ovom sportu su SAD i
Brazil.
Većina
pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dvije ključne razlike
su vrsta terena (pijesak umjesto tvrdog parketa ili betona) te momčad
koja se sastoji od dva igrača sa svake strane (a ne od 6 kao što je to
slučaj u standardnoj odbojci). Evo ostalih glavnih razlika u pravilima
odbojke na pijesku i dvoranske odbojke:
-
teren je
veličine 8x8 metara, a ne 9x9 m kao kod dvoranske varijante
-
nije dozvoljeno
igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada.
Iznimno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema
smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji
brani napad
-
standard za
suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je
znatno stroži
-
dodir bloka se
uvijek broji kao prvi kontakt
-
zabranjen je
mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju da odredi
smjer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad dozvoljen
samo čvrsti udarac (smeč)
-
nešto blaži
kriteriji vezani za prijam servisa
Autor: Jovana Zec