FREDERIK
FRANSOA ŠOPEN (fr.
Frédéric
François Chopin,
polj. Fryderyk Franciszek Szopen)
je najistaknutiji
predstavnik poljske muzičke kulture i jedan od najznačajnijih pijanista i
kompozitora svih vremena. Rođen je 1. marta 1810. godine u selu Želazova Vola
nedaleko od Varšave. Iako je u Šopenovoj krštenici kao datum rođenja naveden 22.
februar, on je uvijek slavio svoj rođendan 1. marta. Otac Nikolas Šopen je
bio Francuz iz Lorena koji je 1787. emigrirao u Poljsku, a majka Tekla Justina
Ksižanovska je bila Poljakinja.
Imao je tri sestre,
najstariju Ludviku, mlađu
Izabelu i najmlađu Emiliju, koja je umrla 1827. godine od tuberkuloze. Kasnije
će i njegov otac skončati život od iste bolesti 1844. godine. Kada je Frederiku bilo sedam mjeseci, porodica
se preselila u Varšavu. Bez obzira na očevo francusko porijeklo, u njihovom
domu je preovladavao poljski duh, kultura i jezik . Čak i za vrijeme boravka u
Parizu, Šopen nikad nije potpuno savladao francuski jezik . Poticao je iz muzičke
porodice, otac mu je svirao flautu i violinu, a majka klavir. Zahvaljujući tome,
u veoma ranom dobu se susreo sa muzikom i već sa sedam godina je komponovao
dvije poloneze, jednu u g-molu a drugu u A-duru, i poceo je da nastupa na
aristokratskim zabavama u Varšavi. Novine su pisale o "malom Šopenu" kojeg su
zvali "čudo od djetea" i "drugi Mocart". Kad mu je bilo jedanaest godina
nastupao je pred ruskim carem Aleksandrom I, koji je došao u Varšavu povodom
osnivanja poljskog parlamenta.
Inače, kao dijete Šopen je pokazivao natprosječnu inteligenciju i vještinu. Imao je izvanrednu moć zapažanja, kao i domišljatost, smisao za humor i talenat za mimikriju. Često je bio pozivan u dvorac Belvedere gdje se družio sa sinom rusko-poljskog vladara, vojvode Konstantina Pavloviča. U tinejdžerskim godinama, raspusta je provodio u selu Safarnja gdje je slušao narodne poljske melodije.
Šopenova porodica:
majka otac sestre
MLADOST
Septembra
1828. godine, Šopen polazi na put sa zoologom i porodičnim prijateljem
Feliksom Jarockim, koji je planirao da posjeti naučnu konvenciju u Berlinu.
Frederik je tamo pogledao nekoliko opera i koncerata i vidio Karla Fridriha
Celtera i Feliksa Mendelsona. Kada se vratio u Varšavu, 1829. je slušao Nikola
Paganinija kako svira i upoznao je njemačkog kompozitora i pijanistu Johnana
Nepomuka Humela. Upoznao je tada i svoju prvu ljubav, studentkinju i pjevačicu
Konstancu Glatkovsku, koja će mu biti inspiracija za naredna djela. Putovao je i u Drezden. Iste godine je debitovao u Beču sa
dva koncerta za klavir i dobio povoljne kritike, iako su neki kritikovali "mali
ton" koji je proizvodio dok svira. Zatim je u decembru izveo premijeru Koncerta
za klavir, br. 2 u f-molu, a 1830. je izveo svoj Koncert za klavir br. u e-molu.
Te godine 1829. su napravljeni portreti članova njegove porodice. O njegovom
portretu će kasnije jedan istoričar reći da se već tada moglo uočiti blijedilo,
upali obrazi, odnosno mladost kojoj prijeti tuberkuloza.
U tom periodu je počeo da komponuje i svoje prve etide. Ovi uspjesi su mu
otvorili vrata u zapadnu Evropu, i
2. novembra 1830. ispraćen od strane
prijatelja i obožavalaca, sa prstenom Konstance Glatkovske na ruci i noseći
zemlju rodnog kraja u šolji, otisnuo se na
put. Ubrzo nakon toga u Varšavi izbija revolucija protiv ruskog okupatora i
Šopenov prijatelj i saputnik se vraća u Poljsku kako bi se priključio
revoluciji, a Šopen ostaje sam u Beču. Tada se budi njegov patriotizam pomiješan
s nostalgijom, i tada je vidio Poljsku iz prave perspektive i razumio njenu
veličinu i ljepotu, tragediju i heroizam svog naroda. Kada je septembra 1831.
godine dok je putovao iz Beča u Pariz čuo da je revolucija ugušena, napisao je
"vulgarnosti i bogohuljenja" na poljskom jeziku u svoj mali dnevnik kojeg je
čuvao u tajnosti do kraja života. Tugu i patnju zbog svog naroda je izrazio tako
što je tada komponovao Revolucionarnu etidu u c-molu i Skerco u b-molu.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |