Zatvor je ustanova u kojoj osuđenici izdržavaju zatvorsku kaznu. To je jedna od mogućih kaznenih sankcija za one koji su učinili teže povrede zakona. Provodi se lišavanjem slobode osuđenika. Postoji dnevni, mjesečni, godišnji, višegodišnji i doživotni zatvor. Obično je zatvor veća ćelija sa sobom i rešetkama. Ali, isto tako postoje i mnogo komforniji zatvori (takođe rešetni) sa sobom, WC-om, pa čak i sportskim igralištima. Međutim vidjećemo kroz naše istraživanje da nije uvijek bilo tako, a konkretno u našoj zemlji nije nažalost još uvijek. Ono što je otežalo naše istraživanje je nedostatak literature, ali i zastarjelost one sa kojom smo imali priliku da radimo. Razlog toga je možda česta promijena samih zakona, ali to sigruno ne bi trebalo biti opravdanje. Nažalost nismo pronašli mnogo informacija o zatvorima u BiH i RS, ali smatramo da će intervju kao metod našeg istraživanja biti dovoljan uz analizu, koju smo nakon istog izvršili.

Glavni cilj istraživanja čini sama njegova tema „zatvor“ - kao ustanova. Svi ostali ciljevi su se skupljanjem literature sami nametnuli. Tako smo došli do mnogih informacija vezano za prijem zatvorenika, njihov tretman i kaznu na osnovu težine zločina. Izdvojili smo i neke od krivičnih zakona.  Vrlo važni su i socijalni odnosi unutar kazneno-popravnih ustanova, koje smo takođe posebno obradili. Jedan od ciljeva je bio da uporedimo naše zatvore sa onima u inostranstvu. Vidjećemo da je stanje zatvora danas u našoj zemlji slično stanju onih u  Engleskoj davne 1777. godine. Ovo saznanje je bilo vrlo poražavajuće, a do njega smo došli pročavajući biografiju Džona Hovarda, čiji rad smo posebno izdvojili, pa o njemu nećemo govoriti u uvodu. Ono o čemu se malo zna vezano za naše zatvore, ali je prisutno u Americi, je pojava homoseksualnosti među zatvorenicima. Dakle to je još jedan od ciljeva. 1989. godine Džejkob Štifter je napisao knjigu o tome, koja nam je bila glavni izvor na tu temu. Izdvojili smo i dva intervjua iz njegovog rada, koja smo uvrstili u naš metod istraživanja i analizirali.

Maloljetnička delikvencija u svim zemljama svijeta predstavlja značajan problem, na čijem riješavanju su angažovane individualne i društvene snage i finacijska sredstva. Takva intenzivna aktivnost nam najbolje svjedoči o veličini tog problema, pa smo upravo zbog toga odlučili da i to postane cilj ovog istraživanja. Međutim tu smo izdvojili samo ono najbitnije, kao što je način na koji se vrši kažnjavanje maloljetnika i koja su njihova prava. Budući da smo uspjeli doći do jednog primjerka programa postupanja, on je spojen sa ostalim metodama istraživanja. Ono što je bitno naglasiti da će osoba čiji smo program iskoristili ostati anonimna, kao i ispitanik glavnog intervjua. Svjesni smo da će naš rad možda zbog toga dobiti manje na vrijednosti, ali naš cilj je da ne povrijedimo ničiju privatnost da bismo došli do zajedničkog dobra( što ovaj rad svakako može postati).

Vrh