Dostojevski
| Početna | O piscu | Esej | Kviz
Fjodor Mihajlovic Dostojevski (1821-1881)

 

Esej, Zločin i kazna

Njegovo lice se u prvi čas čini kao lice seljaka. Obrazi mu imaju boju ilovače, upali su, puni gotovo prljavih nabora, izrovala ih je patnja brojnih godina pa se izbrazdana i ispucana koža napinje kao da je žedna i da je opaljena; iz nje je vampir dvadesetogodišnje bolesti isisao krv i boju. Desno i lijevo se izdižu, kao dva snažna kamena bloka, slavenske jagodične kosti, a smršena guštara brade neuredno pokriva opora usta i lomne čeljusti. Sve je tamno, zemljano i bez ljepote na tom seljačkom licu, gotovo licu prosjaka. Tamno je plosnato i bezbojno, bez sjaja, komadić ruske stepe ispucano kamena. Oči su mu duboke i upale. Jednako kao i njegovo djelo, to lice najprije izaziva osjećaj užasa kojemu se oklijevajući pridružuje bojazan, a zatim strastveno, i u sve većoj začaranosti, divljenje.

Kratak sadržaj

Roman Zločin i kazna izgraden je na fabuli o ubojstvu. Od početka pratimo ubojicu i njegov zločin, ali isto tako i unutrašnju borbu lika. Glavni junak Rodion Romanovič Raskoljnikov počinio je zločin. Nije htio pokrasti lihvarku, već su njegovi motivi podređeni osnovnoj ideji o zatiranju zla. Ona je stvorenje koje živi na tuđoj nesreći, a okolnosti u kojima se je Raskoljnikov našao (siromaštvo, bijeda i uopće, ljudsko stradanje i poniženje u društvu u kojem je živio) navele su ga da je ubije sjekirom. Raskoljnikov smatra da je izuzetnim ličnostima uvijek kroz povijest bilo dopušteno da odstranjuju nametnike koji čine društvo nepravednim (uzima primjer Napoleona), a kako je sebe smatrao izuzetnim zaokuplja ga takva misao pa njegov zločin postaje zločin s predoumišljanjem tj. ideološki zločin uopće. I sam istražitelj je ovdje dobar poznavatelj ljudske duše, dovitljiv i lukav policajac koji tijekom romana sve više stišće obruč oko Raskoljnikova. Kroz monolog izmedu ubojice i istražitelja pisac najbolje daje psihološki karakter lika koji si postavlja mnoga etička i moralna pitanja, preispituje sebe i otuđuje se od svijeta. Mnogo se likova pojavljuje u romanu, a uz Raskoljnikova i istražitelja možda je navažnija Sonja Marmeladova koja Raskoljnikova svojim kršćanskim odgojem i vjerom dovodi do prizbavanja zločina. Raskoljnikov se konačno predaje te odlazi u Sibir gdje u ljubavi prema Sonji i Evanđelju nalazi volju za život.

                                                         Vrh

 

Fjodor Mihajlovic Dostojevski (1821-1881)