Zlatne godine
U julu 1862. Tolstoj je napisao tetchy Aleksandri: “Ja sam se,
sad kao stara, bezuba budala, zaljubio.”. On je imao 34 godine, a ona 17. Zvala
se Sofija Andrejevna Bers, cija je majka bila Tolstojeva prijateljica iz
djetinjstva, a otac Moskovski doktor. Prvo desetljece braka je bilo puno
blagostanja i ljubavi. To je uticaloi na Tolstojev knjizevni rad, koji je
procvjetao. 1863. njegova zena radja prvo od trinaestoro djece.
Tolstoj je poceo pisati Dekabrista, a ubrzo nakon toga Rat i mir. Prvi dio Rata
i mira je objavljen 1865. (u ruskom Dopisniku) pod nazivom Godina 1805. Do 1868.
je dodao jostri poglavlja, a 1869. je zavrsio roman. Kriticari su ga neko
vrijeme negirali jer nije bio aktivan u knjizevnoj politici. Medjutim, roman je
bio popularan i vrlo dobro primljen.
Rat i mir je jedno od najvecih djela u istoriji svjetske literature, no takodje
i vrhunac Tolstojevog zivota. U njemu opisuje drustvo, borbe, tacne opise i
psiholosku karakterizaciju svakog lika. Scene lovova bile su odraz Tolstojeve
licne srece u to doba. Imanje je cvjetalo, a i odnosi sa zenom. Ona je
obozavala muza, cinila je sve da bi ga oslobodila svih poslova (osim pisanja).
Ilja, njihov sin, je izjavio da je Sofija sedam puta prepisala Rat i mir.
Od 1873. do 1877. radi na drugom velikom djelu - Ani Karenjini.Kao Rat i mir
bila je vrlo dobro primljena. M. N. Katkov, izdavac, koji je djelo izdavao u
serijalima, bojao se uvrstiti zadnja poglavlja koja su bila izravan napad na
ratnu histeriju. Tolstoj mu oduzima tekst i uz pomoc N. Strakhova izdaje posebno
izdanje.
Roman je djelimicno vezan za dogadjaje koji su se zbili na susjednom imanju, gdje
se plemiceva ljubavnica bacila pod voz. Takodje roman
sadrzi maskirane
autobiografske dijelove (pogotovo u odnosima Kiti i Levina). Tolstojeva je
porodica rasla i postaje vrlo bogat.
Duhovna kriza
Eticki poduhvat, ciji je pocetak jos u djetinjstvu, dovodi ga do toga da odbacuje
sve da bi krenuo u potragu za smislom zivota. Prvo se okrenuo Ruskoj Ortodoksnoj
Crkvi, gdje je isao u posjetu Optina-Pustyn samostanu, ali nije nasao odgovora.
Poceo je citati Evandjelja, i pronasao je svoj moralni sistem “Ne opiri se zlu”.
U narednim godinama 1879. i 1880. pise Ispovijesti i Kritiku dogmatske teologije.
Od ove tacke njegovog zivota, radja se zelja da postigne socijalnu pravdu.
Tolstoj je postao javna licnost. Ponovno je posjetio Optinu-Pustyn, prerusen kao
kmet, no ovaj put mu nije donio mir. U julu se porodica preselila u Moskvu radi
daljeg obrazovanja njegove starije djece.
1883. susrece V. G. Certkova, koji je postao pokretacka sila iza pokusaja da se
osnuje pokret u Tolstojevo ime. Sljedecih je godina osnovan Mediator da bi se
Tolstojeva djela i zamisli sirile. Tada ih pocinje promatrati tajna policija.
1884. su zaplijenjene sve kopije djela U šta vjerujem! iz tiskare. Duboko je
usao u kinesku filozofiju. Odrekao se cigareta, mesa, bijelog hljeba i lova. U to
se vrijeme pojavio lik bjelobradog patrijarha.
Udaljio se od porodice. Sto je više postajao svetac u ocima svijeta, to je
postajao gori prema zeni. Zelio je da razdijeli svoje bogatstvo , ali mu
zena nije
dopustala. Dosli su do nesretnog kompromisa, kada je zeni dao sva prava na
njegova djela prije 1881.
1886. Tolstoj radi na jednoj od njegovih najsnaznijih prica, Smrt Ivana Iljica i
dramu njegovog kmetskog zivota. Trinaesto mu se dijete rodilo kada je imao
sezdeset godina. Iste je godine zavrsio Kreutzerovu sonatu.
Posljednje godine i smrt
1892. vrijednost Tolstojevog imanja je bila procijenjena na 1.5 mil. dolara.
Podijeljeno je izmedju njegove zene i devetero zivuce djece. Tolstoj je bio jedna
od najpoznatijih licnosti na svijetu. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze na Jasne
Poljane. Radio je na jos nekim djelima: Sotona (1890. koji je izdan posthumno) i
Otac Sergije (1890.).
Izdaje svoje trece (i posljednje) veliko djelo - Uskrsnuce. Takodje od 1896. do
1904. radi na (njemu osobno najdrazem) djelu, Hadzi Murat.
Posljednje godine su bile vrlo nesretne. Bio je uklijesten izmedju svojih
sljedbenika, uvjerenja i porodice. Sv. Sinod ga je ekskomunicirao 1901. iz Crkve.
Kada vise nije mogao podnijeti svadje kod kuce, bjezi od zene u oktobru 1910. -
zajedno sa najmladjom kcerkom Aleksandrom i doktorom. Umire na zeljezničkoj
stanici u Astapovu 9. novembra 1910. od upale pluca.
Pokopan je, kao sto je zelio,
u Zakazu, nasuprot “zelenog pruta”.
|
|
|
|
|
|