Društvo i privreda

Azteci, kao i sjevernoamerički Irokezi (Iroquois), su prema svim ostalima izvana djelovali kao jedan narod. Svako je pleme unutar konfederacije bilo nezavisno u onome što se odnosilo na lokalnu samoupravu. Svako pleme imalo je savjet poglavica i glavnog ratnog poglavicu. U izboru vrhovnog aztečkog ratnog poglavice sudjelovala su sva 3 astečka plemena, Tenočki, Tezkukanci (Acolhua) i Tlakopanci.

Zemljom je, prema Diegu Duranu, na čelu sa kraljem, upravljao kraljevski savjet bez čijeg se mišljenja nije moglo ništa učiniti. Duran ih titulira imenima Tlacachcalcatl (tlakačkalkatl), Tlacatecal (tlakatekatl), Ezuauuacatl (ezuauakatl), i Fillanealque (filanealkve). Naziv položaja koji je imao Montezuma II bio je teuctli (ratni poglavica) ili kao član savjeta zvao se tlatoani (govornik).Zakoni su bili objavljivani i zapisivani slikovnim pismom. Bili su strogi. Ubistva i preljub kažnjavali su smrću.

Azteci su svoju djecu školovali u posebnim školama zvanim calmecac. Školovanje i vaspitanje djece bio je jedan od glavnih zadataka astečkog sveštenstva. U calmecacu se omladina pripremala za život, tu su se upućivali u tajnu pisma, narodnu tradiciju, religiju i nauku. Iz ovih škola odlazili su uz velike ceremonije. Najsposobniji su uz preporuku odlazili na odgovorne položaje.

Kod Azteka nije bilo trgovina nego su svaki peti dan održavali sajmove. U velike gradove slijevala se masa ljudi iz raznih krajeva donoseći poljoprivredne proizvode i rukotvorine. Platežno sredstvo bile su vrećice kakaa, s određenim brojem zrnja, ili komadići kositra rezanih u obliku slova T. Ova trgovina vodila se dijelom i trampom ili zamjenom.

Mnogoženstvo se dozvoljavalo, ali se vjerojatno ograničavalo samo na bogatiju klasu. Azteci nisu imali kastinski sistem, ali postojaloje ropstvo. Trgovina  robljem smatrana je kod Azteka časnim zvanjem.

Običaj je bio da sin nastavi zanimanje svoga oca. Ovi zanatlije udruživali su se u neku vrst cehova. Zanat je uživao osobito poštovanje.

Privreda

Zemlja je kod Azteka pripadala calpullima (neki to smatraju klanovima; ili plemenima), svaki calpulli sastojao se od više callija (ili domaćinstava). Ovu zemlju zajednički su obrađivali, a prinos od nje plaćali su državi i svećenstvu kao porez. Dio calpullijske zemlje pripadao je calpulliju, i bio je razdijeljen po domaćinstvima, već prema potrebi. Zemlja koju calli obrađuje nasljeđivala se s oca na sina, u slučaju izumiranja obitelji vraćala bi se calpulliju.

Od pokorenih zemalja Azteci su ubirali poreze. Iz raznih provincija dolazile su kože, kakao, zlato, raznobojno perje, smaragdi,ambra, pamučna odijela i drugi proizvodi. Pokorena plemena bila su obvezna raditi i na javnim radovima, kao izgradnji putova ili građevina.

Azteci su imali, a imaju i njihovi potomci danas, vrstu plovećih vrtova (na jezeru Xochimilco) poznatih kao chinampas (sing.chinampa), na kojemu su seljaci uzgajali razne kulture koje bi zatim završavale na tenočtitlanskoj tržnici. Između chinampasa nalazili su se plovni kanali kojima se roba u čamcima mogla dopremati. Danas ovi kanali još postoje a služe za vožnju dokonim turistima. Po njima danas plove veliki dekorirani kanui trajineras i prevoze turiste dok ih zabavljaju meksički pjevači mariachis (mariachi).Pleme koje je nekada živjelo u području jezera Xochimilco zvalo se Xochimilca. Ovo pleme bilo je podložno Aztecima. Glavni ratarski alat bio je štap za kopanje, zvan u njihovom jeziku coa.

Mlinski kamen zamjenjivali su metate i mano sastojao se od udubljenog kamenog postolja i oblog kamena, kojim se udaralo po kukuruzu  dok se ne pretvori u brašno.

Aztecima danas zahvaljujemo na čokoladi. Oni su proizvodili jedno piće od kakaa i vanilije (rasla je u ograničenim primorskim predjelima Meksika) i zvali ga chocolatl, bilo je pjenasto, a uzimalo se hladno.

AZTEC/ISTORIJA I NASELJAVANJE/DRUSTVO I PRIVREDA/

PISMO I KALENDAR/RELIGIJA ASTEKA/GALERIJA/KVIZ/NAZAD