Upravljanje carstvom
Vladar
Na čelu carstva nalazio se vladar (Sapa Inka) iz dinastije Inka. Do dolaska Španaca smjenjuje se trinaest careva koji nose titulu 'Inka', po kojima se stoga vrlo često cijeli narod naziva Inkama,a carstvo prelazi s oca na sina. Prema legendi dinastiju je u XIII vijeku osnovao Manco Capac. Car, zvan Inka za svoj je narod polubog. Njegov je otac Inti, bog sunca.
Organizacija
države
Carstvo Inka bilo je organizovano prema strogom vertikalnom sistemu.
Ayllu, zajednice temeljene na ratarstvu i stočarstvu udružene su u plemena na čelu s poglavicom (curac). Plemena su se udruživala u kneževine i na kraju u pokrajini.Upravitelje pokorenih pokrajina tretiralo se na različite načine, ovisno jesu li se pristali predati ili su osvojeni korištenjem vojne sile. Dio osvojene zemlje ostajao bi u vlasništvu seljaka, ali morali su obrađivati i drugi dio zemljišta čiji je prinos pripadao državi, ali i treći dio čiji je urod namijenjen bogu sunca.Car je čas pomirljiv,a čas neumoljiv. Događa se da narode koji nisu prijateljski raspoloženi jednostavno protjera hiljade kilometara od njihova kraja.Odsječeni tako od svog rodnog mjesta, prisiljeni su se predati na milost i nemilost Inkama.Car daje izgraditi hiljade kilometara popločenih cesta kako bi njegove odluke doprle do svih predjela carstva. Na njima se smjenjuju brzi glasnici. Na taj način poruka može u 4 dana prijeći 700 kilometara.
Stara plemena područja Cuzca,oni što su dali jezgru budučem narodu Inka govorila su quechua. Inke su se dijelile na Inke "po krvi", odnosno prave Inke kojima su pripadali članovi dinastije i sa njima rodbinski povezano visoko plemstvo, i na Inke "po privilegijama" (Pachacuti, 1879, p. 318; Poma, 1936, pp. 84-85, 337, 347; Garcilaso, 1723, pt. 1, bk. 1. chs. 20, 23; Morales, 1866; Toledo, 1940; Sarmiento, 1906, chs. 13-35.)
Društvo Inka
Na vrhu društvene ljestvice bili su vladari Inka i njihova rodbina. Moglo se ih prepoznati jer im je bilo dozvoljeno da svoje uši povećaju golemim ukrasima. Jedan dio plemstva napustio je svoje palače u Cuzcu da bi vladali vanjskim dijelovima carstva. Obični ljudi bili su organizovani u skupine seljaka, takozvane ayllue.Svakim aylluom vladalo je izabrano vijeće staraca.Ponekad su carevi raseljavali grupe ljudi po carstvu kako bi se u područjima kojima se teško vladalo namjestili odani ljudi.
Djeca Inka
Inke su svoju djecu dosta grubo odgajali, bojeći se da neće biti spremni za naporan i težak seljački rad na Andama. Kada bogovi nisu bili zadovoljni, tada su žrtvovali djecu na brdima radi zadovoljstva Inka bogova.
Inkaški seljaci u Andama
Život u Andama nije lak, ali seljaci, koji smatraju da svi potiču od istoga pretka, svakodnevno si međusobno pomažu, posebno pri obradi zemlje. Seljaci sade i obavljaju poljoprivredne poslove, dok žene kraj ognjišta pripremaju ručak.