ISTORIJA PLIVANJA

 Iz istorije je poznato da je covjek od davnina koristio razlicite tehnike plivanja kao nacin prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da vecina sisavaca ne mora posebno uciti plivati, te da je covjek jedno od rijetkih bica koje mora plivanje 'uciti'. Razlog je u tome sto vecina zivotinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj nacin pliva, kao sto to radi na primjer pas. Covjek s druge strane ne moze ponoviti svoj uspravni hod u vodi, vec mora nauciti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati. Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istocnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vjestinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipcani. Grci su pridavali paznju plivanju kao dijelu opsteg obrazovanja (poznata je izreka "sramota, ne znas ni pisati ni plivati") dok su Rimljani plivanje smatrali vojnickom vjestinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potjece iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom znacaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivacko drustvo nastalo je u Upsali (Svedska) 1796. godine. a polovinom 19. vijeka zapocinju i prva takmicenja i dolazi do razvoja plivackih stilova.Kao sport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Atini, sto govori da je plivanje kao sport vec tada bio itekako razvijeno. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muskarce.