Salvador Dali Rane godine Madrid i Pariz Od 1929. do kraja Drugog svjetskog rata Kasne godine u Kataloniji Simbolizam Politika i ličnost Citati Galerija |
|||||||||||
|
Godine 1922. Dalí polaže završne školske ispite, no ne bez teškoća, te pokušava nagovoriti svog oca da ga pusti na studije umjetnosti u Madridu. Po dolasku u Madrid, uselio se u Studentski dom i upisao je studije umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti San Fernando. Dalí, koji je bio visok 172 cm, poprilično je privlačio pažnju svojim ekscentričnim izgledom. Imao je dugu kosu i zaliske, a oblačio se u stilu engleskih esteta s kraja XIX vijeka, noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke. No, za razliku od kasnije, njegove slike, u kojima je eksperimentisao s kubizmom, su privlačile najveću pažnju. No, analizirajući te slike ispada da je Dalí jako loše shvatio kubizam. To je vjerojatno jer je jedine informacije o kubizmu dobio iz nekoliko novinskih članaka koje mu je dao Pichot, a u to vrijeme svi kubisti su boravili u Parizu. No, upravo ta njegova modernost razočarala je njegove profesore. Oni su ga učili "najnovijim trendovima" koje je on već istražio, a nisu ga učili klasičnom slikarstvu, što je on toliko želio.Godine 1924., tada još anoniman, Dalí po prvi put ilustruje knjigu. Bila je to katalonska poema "Les bruixes de Llers" (Vještice iz Llersa) koju je napisao njegov prijatelj i školski drug Carles Fages de Climent.Tokom ovog perioda, Dalí se okušao i u dadaističkoj umjetnosti koja će izvršiti velik uticaj i na njegov kasniji rad. Tokom boravka u Madridu postao je dio skupine, kasnije i vođa iste, kojoj su pripadali Pepín Bello, Luis Buñuel, Federico García Lorca, Pedro Garfias, Eugenio Montes i Raphael Barradas. S mnogima od njih je održao dugogodišnje prijateljstvo, no s Lorcom je bilo posebno. Odnos dvaju umjetnika bio je obilježen uzajamnom strašću no Dalí je uvijek negirao ikakav ljubavni odnos između njih. Lorca je kasnije Dalíju posvetio didaktičku odu, a sam Dalí je rekao da ga je Lorca, očaran njime, pokušao sodomizirati, ali mu to nije uspjelo.Godine 1926. izbačen je s Akademije zbog poticanja studentskih demonstracija protiv osrednjih slikara, kakvi su bili Dalíjevi profesori. Ovo se zbilo malo prije njegovih posljednjih ispita, koje je odbio polagati jer je smatrao da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita. On se tada povlači u Cadaqués gdje počinje slikati, čak i do pet slika dnevno. Tokom ovog perioda dokazao je svoj umjetnički genij sa slikom Košara s kruhom, koja je predstavljala vrhunac Dalíjevog realizma. Iste godine odlazi nakratko u Pariz gdje upoznaje Pabla Picassa, svog idola, koji je već od Miróa čuo dobre stvari o Dalíju. Tokom sljedećeg perioda naslikao je nekoliko slika, u svom stilu, pod uticajem Picassa i Miróa.Neke odlike, koje se pojavljuju u svim Dalíjevim kasnijim djelima, nastaju već tokom 1920-ih. Dalí je upijao raznovrsne uticaje i izrađivao je slike po uzoru na klasične umjetnike kao što su Rafael, Bronzino, Francisco de Zurbarán, Jan Vermeer i Velázquez, ali i po uzoru na tadašnju avangardu, nekad kombinujući te elemente, a nekad samostalno prikazujući elemente određenog uticaja na slikama. U ovom periodu Dalí je počeo njegovati svoje svjetski poznate brkove koje je, kako sam kaže, modelirao prema Velázquezu.Nakon izbacivanja s Akademije, Dali je želio u Pariz i mislio je da će ga otac pustiti bez prigovora, no to se nije dogodilo. Upravo zato je prva tri mjeseca bio u pratnji svoje tetke i sestre. Ovdje Dalí dostiže svoje umjetničku zrelost i uključuje se u umjetnički pokret koji će ga proslaviti, ali isti taj pokret će upravo Dalí učiniti svjetski poznatim i karakterističnim. |