Naučna otkrića Isaaca Newtona su dobro poznata, međutim, njegovi interesi su se, osim matematike, fizike, mehanike, astronomije, takođe prostirali i na druge oblasti saznanja. Ta Njutnova istraživanja su malo poznata savremenom čitatelju, mada su svojevremeno oko njih vođeni burni sporovi. Danas nas upoznaju sa ovim istraživanjima obično u ovakvoj interpretaciji: "Posljednjih godina svog života Newton je potpuno zapostavio istraživanja u području matematike, fizike i astronomije, a počeo poklanjati mnogo pažnje teologiji i napisao veliki broj djela o tom predmetu". [Orlenko 0,1927.]. "Sva Njutnova teološka djela predstavljaju neracionalno trošenje vremena ..." [Orlenko 0,1927].

Pri tome se obično ukazuje na sljedeća djela I. Njutna:

    1) "Observations upon the Prophecies of Holy. Writ.; Particularly the Prophecies of the Apocalypse of S. John" ("Primjedbe o proročanstvima Svetog pisma, posebno o proročanstvima Apokalipse sv. Jovana");
    2) "An Historical account of two notable corruptions of Scripture" ("Povijesni zapis o dvjema značajnim izmjenama teksta Svetog pisma").

Newtonovi komentatori primjećuju da ovi njegovi radovi ne predstavljaju poseban znanstveni interes i citiraju riječi francuskog pisca i istraživača profesora Luja Figjea (Louis Figuier), koji je izražavao žaljenje povodom toga što je Newton trošio vrijeme na teološka istraživanja. Savremeni čitaoc, upoznavši se s takvim komentarima, obično gubi interes za te "čudne" Newtonove radove. Povrh toga, kod njega se formira osjećanje da ovi teološki radovi iscrpljuju znanstveno nasleće Isaaca Newtona posvećeno problemima datiranja. Međutim, to nije tako.

Ustvari, savremeni čitatelj nije svjestan da time propušta interesantne (i praktično zaboravljene) Newtonove radove, čija se aktualnost i značaj može ocijeniti tek danas. Osnovni Newtonovi radovi, povezani s problemima hronologije, nisu dva navedena rada, već sasvim drugi.

Njutn se mnogo godina bavio analizom hronologije. Ako pokušamo kratko da formulišemo rezultate njegove analize, oni će izgledati ovako. Neobično veliki broj datuma, pripisanih danas ovim ili onim dogaćaja drevnosti, nije u skladu sa rezultatima prirodnonaučnih metoda datiranja. Da bismo odredili te datume, treba ih uglavnom podmladiti tj.. pomaknuti mnoge dogaćaja bliže nama.

Savremeni komentar: Njutn se također bavio kronologijom, koja je u to vrijeme spadala u matematičke znanosti (danas je ta tradicija izgubljena), i rezultat njegovog rada u toj oblasti predstavljaju sljedeća dva štampana djela:

    1) "Kratka hronika istorijskih događaja, počevši od prvih u Europi do pokoravanja Persije od strane Aleksandra Makedonskog" ("Brevis chronica, a prima rerum in Europa gestarum memoria ad Perside ab Alexandro Magno in potestatem redacta"),
    2) "Ispravna hronologija drevnih carstava" ("Chronologie veterum Regnorum emendata") ... " Po svemu sudeći, puni popis publiciranih radova I. Newtona može se vidjeti u" The British Library General Catalogue of Printed Books to 1975 "(London 0,1984, Vol.. 236). Po tom priručniku, treće i posljednje preštampavanje rada 2 bilo je 1770. godine. V. također [Newton 0,1988].

Njutn je podvrgao hronologiju drevnosti izuzetno velikoj transformaciji. Neke (vrlo malobrojne) događaje pomjerio je u prošlost. To ce odnosi, recimo, na legendarni pohod argonauta. Newton je smatrao da taj pohod nije bio u X vijeku p.. n. e. (Kako je smatrano u Njutnovo vrijeme), već u XIV vijeku p.. n. e. Uostalom, datiranje ovog događaja je vrlo raznoliko iu kasnijim hronološkim istraživanjima. Ali je u cjelini nova Njutnova hronologija suštinski kraća od tradicionalne (danas prihvaćene). Većinu događaja on je pomaknuo naviše, u smjeru podmlađivanja, bliže nama.

»U osnovnim Njutnovim istorijski-teološkim radovima sabrani su istorijski materijali fantastični po svom obimu. To je plod četrdesetogodišnjeg rada, napregnutog istraživanja, ogromne erudicije. U suštini, Newton je pregledao svu osnovnu literaturu o drevnoj povijesti i sve osnovne izvore, počevši od antičke i istočne mitologije ... «[Kuznjecov 0,1982]. »Cilj Njutnovih povijesno-teoloških radova ... je skratiti kronološke okvire drevnih vremena ... «[Kuznjecov 0,1982].

»Newton koristi tekstološko i filološku kritiku, astronomske proračune povezane s pomračenja Sunca (!), Izučava ogromnu literaturu, pokazujući iznimnu fantaziju u novim interpretacijama istorijskih događaja, da bi skratio hronologiju drevnosti. Njemu se čini da je ta nova hronologija, usklađena s biblijskim okvirom, vjerodostojna. "Kratku hroniku" Njutn završava riječima: 'Sastavio sam ovu hronološku tablicu da bih uskladio hronologiju s tokom istorijskih događaja, s astronomijom, sa svetom istorijom i sa samom sobom, uklonivši mnogobrojne proturječnosti, na koje se žalio još Plutarh. He pretendujem na to da je tablica točna do u godinu. Moguće su greške od pet ili deset godina, ponegdje možda i dvadeset, ali ne mnogo više ... '«[Kuznjecov 0,1982].

Uspoređujući Newtonove zaključke sa danas prihvaćenim datumima drevnih događaja, savremni komentatori neizbježno dolaze do mišljenja da je Newton bio u zabludi: »Naravno, u nedostatku dešifrovanog klinastog pisma i hijeroglifa, u nedostatku podataka arheologije, koja tada još nije postojala, okovan pretpostavkom ispravnosti biblijske hronologije i vjerom u realnost mitova, Newton je griješio ne za deset ili čak i sto godina, nego za mileniume, i njegova hronologija je daleka od istine čak i što se tiče same realnosti nekih događaja. V. Winston je pisao u svojim uspomenama: 'Sir Isaac je y oblasti matematike često uviđao istinu samo putem intuicije, čak i bez dokaza ... Ali isti taj ser Isak Njutn je sastavio hronologiju ... Ali ta hronologija ne vrijedi više od oštroumnog povijesnog romana, što sam definitivno dokazao u svom dijelu koje opovrgava ovu hronologiju. O, kako slab može biti najveći od svih smrtnika u nekim stvarima '«[Kuznjecov 0,1982]. Poznato je također da je Newton nekoliko desetaka puta vlastoručno prepisivao prvu i osnovnu glavu svog rada [Kuznjecov 0,1982].

»U spomenutim radovima iz hronologije Newton je pokazao široko poznavanje materijala, koji se odnose na izabranu temu, pokazao svoje umijeće da daje oštroumna objašnjenja, ali je, kako je pokazao Frere, došao do sasvim pogrešnih zaključaka« [Orlenko 0,1927]. Međutim, upoznavanje sa radovima oponenata Newtona i Morozova pokazuje da oni ne sadrže ozbiljne kontraargumente. Osnovni argument oponenata je pozivanje na tradiciju i autoritet prvih hronolog XVI. stoljeća.

Objavljivanje Njutnovog rada izazvalo je mnogo odjeka. U osnovi su imali negativni karakter ("zablude poštovanog diletanta" i slično). Uostalom, bilo je objavljeno i nekoliko radova koji su podržavali Newtona. Što je izazvalo takvu negativnu reakciju oponenata? Da bismo to shvatili, treba makar ukratko navesti promjene drevnih datuma koje je predlagao Newton. On je izučavao uglavnom hronologiju Starog Egipta i Stare Grčke prije naše ere (za analizu "mlađih" epoha vjerojatno nije imao dovoljno vremena).

Primjerice, danas prihvaćena hronologija smješta početak uprave prvog egipatskog faraona Menesa (Mene) približno u 3000. godinu p.. n. e. Njutn pak ovaj događaj datira u 946. godine p.. n. e. Pomicanje naviše iznosi približno 2000 godina. Ako danas mit o Tezeju datiramo u XV vijek p.. n. e., Newton je tvrdio da su se ti događaji dogodili oko 936. godine p.. n. e. Dakle, pomicanje naviše je približno 500 godina. Ako danas znameniti Trojanski rat datiramo približno u 1225. godine p.. n. e. [Blair 0,1809], Newton je tvrdio da se taj događaj desio 904. god. p.. n. e. Znači, pomicanje naviše je približno 320 godina. I tako dalje. Sažeto se temeljni Newtonovi zaključci formuliraju ovako.

Dio istorije Stare Grčke pomjerio je vremenski naviše u prosjeku za 300 godina bliže nama. Istorija Starog Egipta (koja, u skladu sa danas prihvaćenom verzijom, obuhvaća nekoliko hiljada godina, od 3000. godine p. N. E. Naviše), Newton je pomaknuo naviše i sažeo u vremenski odsječak dužine svega 330 godina: od 946. godine p.. n. e. naviše. Pri tome je neke osnovne datume istorije Starog Egipta Newton pomjerio naviše za približno 1800 godina. Nije nužno objašnjavati da, bez obzira na svu haotičnost ovih promjena datiranja, one ukazuju na neophodnost pažljive analize danas prihvaćene tradicionalne verzije.

Njutn je stigao da revidira samo datume starije od 200. godine p.. n. e. Njegova razmatranja su imala partikularan karakter, i on nije uspio da otkrije neki sistem u tim promjenama datiranja (na prvi pogled potpuno haotičnim). Značajno je da se njegove djelimične translacije datuma zaprepašćujuće slažu sa daljim Morozovljevim istraživanjima. Vjerojatno da Morozov (akademik N. A. Morozov 1854-1946) nije znao za Newtonov rad, zbog rijetkosti i činjenice da su ti radovi već pali u zaborav. Zbog toga je zadivljujuće da se mnogi Morozovljevi zaključci slažu sa Njutnovim tvrđenjima.

 

Nazad