Barok u Nizozemskoj

  Podvojenost izmedju juznih i sjevernih nizozemskih provincija, koja je postojala i ranije, pocetkom XVII vijeka postal je konacna. Primirjem iz 1609. Godine juzna Nizozemska, koju su cinile provincije Brabant, Flandrija i Valona, politicki se odvojila od sjevernih dijelova zemlje i ostala i dalje pod vlascu Spanije. Najveci flandrijski predstavnik barokne umjetnosti u XVII vijeku bio je Rubens. Naslikao je za Antverpensku katedralu oltarsku sliku Podizanje krsta. Naprezuci se silinom svojih misica, dzelati se upinju da pobodu krst i da ga usprave. Rubens je jedan od sjevernjackih slikara koji je italijansku umjetnost saobrazio nizozemskoj tradiciji i time stvorio orginalnu umjetnost, koja je snazno uticala na mnoge slikare u sljedeca dva stoljeca. Rubens je uljanim bojama postigao savrsenstvo koje je i danas nedostizno. Holandski slikari su slikali pejzaz svoje zemlje i sve ljude svoje sredine. Cesta tema holandskog slikarstva bio je portret-pojedinacni i grupni. Na sasvim orginalan nacin portret je slikao Franc Hals, on nije isticao stalne osobine modela, vec realnost trenutnog izraza, pokreta i osvjetljenja. Najveci slikar Holandije bio je Rembrant. Slikao je portrete, mitoloske slike i pejzaze, zatim i biblijske scene. Njegova djela su Cas anatomije kod profesora Tulpa, Covjek sa zlatnim sljemom, Povratak bludnog sina i dr. Ostali predstavnici holandskog baroka su Varmer van Delfut, Hobem, Kojp, Rojzdal i dr.