|
Bašta sljezove boje
Ponovo se vracajuci svijetu djetinjstva, svijetu obojenom zvucima,
mirisima i slikama zavicaja, sjecajuci se svojih ranih nestašluka,
radoznalosti i snova, Copic stvara svoju posljednu zbirku, koja mu je
donijela Njegoševu nagradu. U toj svojoj zbirci kratkih prica, Copic
slika zgode i nezgode vezane za djecaka i starce bez kojih se nijedno
djetinjstvo ne može zamisliti. Djelo Bašta sljezove boje predstavlja
specificnu sintezu cjelokupnog Copicevog stvaralaštva, specificnu vrstu
pišceve biografije, jedinstvenu vrstu duhovne biografije.
Knjiga je podijeljena u tri cjeline: Jutra plavog sljeza, Nemirni ratnik
i Dani crvenog sljeza. Imaju ukupno 54 price (zanimljivo je primjetiti
analogiju izmedu broja prica i Copicevih godina: naime, u vrijeme kada
je knjiga objavljena Copic je imao 54 godine). Svaka prica iz zbirke je
autonomna, ali ipak sve one cine pripovjednu cjelinu, jer ih cvrsto
povezuje jedinstvena misao i znacenje, isti likovi i ambijent, isti
narator i njegova reminiscencija. Ovo djelo Copic je posvetio svom drugu
iz djetinjstva i prijatelju iz rata, piscu
Ziji Dizdarevicu. Posveta ima formu pisma i vrlo je važna za
razumijevanje djela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana, kao
i poruka samog djela. Inspirisan tragicnim stradanjem svog prijatelja u
logoru, Copic govori o mracnim i razornim silama koje vladaju u ovom
svijetu, i da se iz dana u dan «još umnožavaju po svijetu crni konji i
crni konjanici, nocni i dnevni vampiri». |