Život  Pripovijetke      Djela za djecu     Bašta sljezove boje     Magareće godine      Galerija   Kviz

                Magareće godine

"Magareće godine" prvi put su djeca čitala daleke 1960. godine. Sad ih čitaju njihoviunuci.Bližio se kraju već drugi dan bitke za Bihać.Prostrt u dolini s obje strane rijeke Une, grad je bio sa svih strana zahvaćen brojnimpožarima i dimom. Povlačeći se prema centru varoši, ustaše su tokom noći zapalilemnogobrojne zgrade da bi osvijetlile teren preko koga su nastupali partizani. Bihać setresao ispunjen gruvanjem topova i eksplozijom granata i bombi. Brzopleto su rešetalimitraljezi i praštale puške. Iz Prekounja, od strane Grmeča, čulo se klicanje Krajišnika:– Naprijed, Druga krajiška! Rodi godina, rodila ti pšenica!I sâm sam bio među Krajišnicima. Prodirali smo od periferije grada prema velikomdrvenom mostu na Uni. S druge strane rijeke, s visoke bihaćke Kule i još višeg tornjakatoličke crkve, uporno su nas tukla dva teška mitraljeza. Naš komandant brigade, savgarav i oznojen, samo je othukivao:– Ma kad li će već jednom stići taj Baja s protivkolcem da ućutkamo one dvije rešetaljke.Ne možeš od njih oči otvoriti.Taj Baja, nišandžija na topu protivkolcu, neustrašiva i krupna delija, bio je moj školskidrug iz nižih razreda gimnazije, četiri godine proveli smo zajedno u ovome istom Bihaću,u đačkom internatu dobrotvornog društva "Prosvjeta". Eno, između starih kuća drvenjaraviri krov moga dragog internata, u kome provedoh tolike nezaboravne dane.Tamo oko internata naročito je gusto i opasno. Zgrade se nalaze odmah pored Une. Dijeliih od nje samo cesta i mali cvijetnjak ispred internata. Neprijateljski mitraljezi prašesvuda ispred zgrade, odvaljuju komadiće maltera i mekog kamena "bihacita" od koga jekuća zidana. Na prostranom stepeništu pred glavnim ulazom leži već pet poginulih partizana.