Bića iz jezera

Ogopogo

   Kanadsko čudovište, Ogopogo, zanimljiv je izazov velikim naučnicima svijeta baš kao što je Nessie. Jezero Okanagan na jugu British Columbije pruža se u zmijolikom obliku 120km. Ni na jednom mjestu nije šire 2 milje, ali je duboko i hladno. Obale su prilično gusto naseljene, a ceste teku blizu vode. Motrenje Ogopogoa moguće je, gotovo, iz naslonjača. Godine 1976. neka je djevojka tvrdila da ga je vidjela sa parkirališta u gradskom parku Kelowne. Godine 1977. pojavio se pred Westbank Yacht Clubom. Te iste godine 2 čovjeka iz Pandosy parka za kamp-prikolice sjedila su na brvnui pričala kad su ga ugledali. U 1978. bilo je izvještaja da se ljudi na cestama uz obalu jezera zbog zime nisu ni potrudili da izađu iz automobila kad je Ogopogo izronio; samo su parkirali i promatrali iz udobnosti.

   Ogopogo vuče drevno prijeklo. Indijanci Okanakane zvali su ga Na-ha-ha-itkh i kad bi god kanuom prelazili jezero, ponjeli bi psa ili pile. Ako je Na-ha-ha-itkh prišao preblizu, Indijanci su žrtvu bacili preko ruba čamca i bez opasnosti proslijedili. Čudovište je ubrzo zaokupilo pažnju raznih doseljenika. Susan Allison, žena misionara u Westbanku, vidjela je 1870-tih, kako joj se činilo, brvno koje je odjednom zaplivalo protiv vjetra i struje. Bio je to početak niza susreta, koji nesmanjeno traju do dana današnjeg.

   Godine 1976. Ed Fletcher iz Vancouvera bio je na jezeru Okanagan kad je njegov čamac presjekao nešto čvrsto ispod površine. " Da nisam isključio motor, bio bih ga presjekao ili mu se popeo na leđa, jer je čamac doplutao 15 ili 30 stopa do njega." Fletcher i njegova kćerka Diane, koja je bila s njim u čamcu,  bili su dovoljno blizu obali u zaljevu Gellatly da se okrenu i odu po kameru. Vratili su se sa još jednim putnikom, Garyjem Slaughterom iz Kellowne. " Gotovo na znak " - kaže Fletcher - " Ogopogo je izronio. "

  " Toga puta vidio sam ga u cijeloj dužini, oko 70 od 75 stopa. Kad smo mu se primakli, ugasio sam motor. Brodić je stao nekih 50 stopa od njega kad sam snimio prvi snimak. " Čitav sat je to troje imalo privatnu predstavu. " Zaronio bi, prevalio razdaljinu kao najmanje dva gradska bloka, pa ponovo izronio. Cijelo vrijeme jurili smo za njim. " Fletcherov se trik sastojao u tome da pojuri za životinjom i onda ugasi motor, uzdajući se u to da će čamac stati što bliže životinji. Ogopogo je izranjao i zaranjao više od desetak puta i Fletcher je uspio snimiti pet fotografija. Neman je plivala savijajući se u spiralu i ponovo opružajući,  ali je društvo u čamcu ocijenilo da je čak i savijena dugačka 12 m. Diane Fletcher je opisala kožu kao glatku, s malim grebenima na hrptu. Baš kao i gospđu Vogelgesang, koju je sljedeće godine životinja tako preplašila, i Diane je zapanjila njezina debljina - najmanje 1,2m. Plivala je valovitim i spiralnim pokretima. Oboje, ona i Gary Slaughter, procijenjuje da je glava bila pola metra dužine spljoštena poput zmijske, i imala je uši.

   Idućeg jula  Fletcherovi - koji su tog ljeta patrolirali područjem u kojem su vidjeli životinju - ponovo su ugledali neobičnu brazdu. Potom je u brodić nešto nagl oudarilo, a zatim se pojavio golem mjehur, koji je prsnuo i ispustio grdan smrad. Samo dva dana kasnije, skijašica na vodi, Erin Neely doživljela je susret sa Ogopogom. Uvjerena da ju je srušio val što ga je to čudovište napravilo, ali kaže da joj je životinja bila nadohvat ruci dok je ona plutala na vodi. Kad su je izvukli na obalu morala je u bolnicu, da bi je liječili od posljedica šoka.

   Izeđu juna 1977. i jula 1978. Kelowna Daily News, novine koje izlaze u mjestima oko jezera, donijele su desetak izvještaja, među njima i izjave tvrdokornih skeptika. " Nisam u to vjerovao, ali kružili smo oko njega čamcem, udaljeni oko stotinu metara." - rekao je Harry Staines iz Wesbanka. Po njegovom opisu čudovište nalikuje crnoj jegulji dugačkoj 11m, koja pliva pokretima gore dole i ostavlja za sobom brazdu.

   Tek je godine 1968. jedan turist na jezeru uspio snimiti film; bio je to Art Folden, iz Chasea u British Colubiji. Jedne večeri u avgustu vozio je kući i izbio na dio ceste prilično visoko iznad jezera Okanagan kod Pentictona. Na tom mjestu na auto putu 97 bio je od obale udaljen 300 m. Odjednom je dole u jezeru primijetio neki predmet i zaustavio auto. Uz sebe je imao kameru od 8 mm, i onda se bacio na posao.

   Feldenov film bio je podvrgnut kritičkom preispitivanju, kakvo je bilo za očekivati. Kritičari se slažu da se na filmu vidi predmet dugačak 18m, pa i duži. Zaključeno je da se kretao veoma brzo. Neki su tvrdili da mogu razaznati glavu i rep. Pouzdanije je da je stvor za sobom ostavljao veliku brazdu i imao na hrptu kod glave peraju veliku 1m i sve manju prema repu.

   Arlene B. Gaal sa Okanagana, najveći  autoritet za Ogopogoa , pogledala je ovaj film više puta. Ona ne sumnja u autentičnost filma i kaže da prikazuje oblik života u jezeru Okanagan.

   Godine 1977. do dubine od 9m u Okanagan jezero u kavezu spuštano je 70 dobrovoljnih ronilaca, opremljenih kamerama i jakim reflektorima kako bi noću snimili Ogopogoa. Nisu imali sreće. Zatim je zamišljeni da se u vodu spuste elektrode, kakao bi ga električnom strujom istjerali na površinu. Nedavno je osnovan Isrtaživački ured jezera Okanagan, kako bi se svrstali i  uporedili razni dokazi, ali ni on nije prikupio mnogo više od izjava očevidaca. Sam izdavač Keliowna Daily Couriea, R.P. Maclean, nalazo se u svom vrtu uz jezero kad je samo 15 m od obale ugledao nešto sa 3 grbe. Sedam aktivista crvenog krsta opazili su ga nadaleko od Pentictona, prljavo zeleno, dugačko 7,6 m, isturno visoko nad vodom s tri velike grbe. Uz drugu skijašicu na vodi, Sherry Campbell, izonilo je nešto krupno i ona je od straha ispustila uže. Pošto su je izvukli iz vode, čamac koji je postizao brzinu od 40milja na sat pojurio je za zapaljenim tragom, ali životinju nije sustigao.

   Kako je očigledno vrlo brz i i ma na raspolaganju 80 milja jezera, jedino što prijeti Ogopogu je otrov protiv korova koji vlasti lijevaju u algama zaraštene vode ponekih zaljeva. Hemija  bi ga mogla doći glave - kad to već ne može lukavstvo. 

Fletcerova fotografija