Vječno mlada djevica Artemida rođena je na Delosu kada i svijetli bog Apolon. Njih dvoje su blizanci- najiskrenija ljubav vezuje brata i sestru, kao što iskreno vole i svoju majku Letu. Artemida brine o svemu što raste na zemlji, o šumama, poljima i životinjama što žive na njima. Ona blagosilja rađanje, rast, ona šalje bolesti ali ih i liječi. Prelijepa, vedra boginja, s lukom i tobolcem na leđima, luta šumama uz pratnju nimfa, u kratkoj odjeći žene-lovca. Kao i njen brat Apolon, i ona je dobar strijelac- njenim strijelama ne može pobjeći ni hitra srna ni razjarena divlja svinja. Kada se umori, ona odlazi bratu u Delfe i tamo igra uz zvuke njegove zlatne lire, ili se povlači u hlad pećine daleko od pogleda smrtnika.
Teško onome ko naruši njen mir. Tako je stradao i Akteon, sin Autonoje, kćerke tebanskog kralja Kadma. Jednom prilikom on je sa drugovima lovio po kiferonskim šumama. Umorni lovci su zastali da se odmore u hladu drveća, a mladi Akteon se udaljio od njih. U jednoj dolini čuo je izvor kako žubori, a malo dalje u padini planine vidje pećinu obavijenu zelenilom. On požuri prema njoj, ne znajući da je to odmaralište prelijepe Artemide. Kada je ušao u pećinu, vidio je nimfe kako prihvataju luk i strijele boginje i vežu joj kosu spremajući je za kupanje. Ugledavši Akteona, nimfe vrisnuše i okružiše boginju da je zaklone od pogleda smrtnika.
Artemidino lice se pokri rumenilom i oči joj gnjevno sjevnuše. Rasrđena što joj je poremetio mir, boginja pretvori mladića u jelena. Na glavi mu izrastoše rogovi, noge i ruke mu se pretvoriše u kopite, a tijelo mu prekri pjegava koža. Samo mu razum ostade ljudski. Ali kuda da biježi? Njegovi psi osjetiše jelenov trag; oni nisu prepoznali svoga gospodara i lajući potrčaše za njim. Nesrećni mladić-jelen jurio je dolinama i šumama. Posustao, on pokuša da vikne "Poštedite me, to sam ja, Akteon!" ali iz njegovih grudi se čuo samo krik ranjene životinje. On pade; u očima mu se vidi tuga, užas i strah. Smrt je blizu- evo psi već komadaju njegovo tijelo. Pristižu i njegovi drugovi, radujući se dobrom ulovu i žaleći što i Akteon nije tu da s njima podjeli radost- oni nisu ni slutili ko je taj jelen...... Tako je nastradao Akteon, jedini smrtnik koji je vidio prelijepu kćer gromovnika Zevsa i Lete.
|
|
|
|
|
|