Bog svjetlosti, zlatokosi Aplon, rođen je na ostrvu Delosu. Njegova majka Leta, gonjena gnjevom boginje Here, nije nigdje mogla naći utočište. Praćena zmajem Pitonom, ona je lutala po cijelom svijetu i najzad se našla na Delosu, ostrvu koje je plovilo morem, nenastanjeno i pusto. No čim Leta stupi na ostrvo, ono se zaustavi. Tada se rodi Apolon i svuda se prosuše potoci svjetlosti . Sve naokolo poče da cvjeta i buja od života. Nimfe se okupiše na ostrvu i svečano proslaviše rođenje Apolona i njegove sestre Artemide.
Mladi Apolon juri plavim nebom sa lirom u rukama i tobolcem i srebrnim lukom na leđima. On žuri da nađe groznog Pitona koji je progonio njegovu majku Letu; došlo je vrijeme da mu se osveti za sva zla koja joj je nanio. Apolon je brzo došao do mračnog klanca u kojem je boravio Piton. Strašni zmaj se uspuza iz svoje jazbine; njegovo ogromno tijelo bilo je prekriveno krljuštima. On otvori svoju ogromnu čeljust i samo što nije progutao mladog boga. Utom se začu zvuk srebrne tetive luka, kao iskra u vazduhu zasvjetli strijela, pa za njom druga, treća.... Piton pade na zemlju bez daha. Apolon tada zakopa Pitonovo tijelo i na tom mjestu podiže Delfsko proročište, gdje ljudima proriče volju svog oca Zevsa.
Svijetli i radosni Apolon zna i za tugu; i njega je snašla nevolja i to ubrzo nakon pobijede nad Pitonom. Kada je , gord na svoju pobjedu, stajao nad čudovištem koje je ubio, on vidje mladog boga ljubavi Erosa kako zapinje svoj zlatni luk, te mu se podsmjehnu govoreći: " Što će ti, dijete, takvo strašno oružje? Zar ti da se takmičiš sa mnom, iskusnim strijelcem?" Uvrijeđeni Eros tada izvadi dvije strijele iz svog tobolca; jednom koja rađa ljubav pogodi Apolonovo srce, a drugom koja ubija ljubav srce nimfe Dafne. Apolon srete lijepu Dafnu i zaljubi se, no ona pobježe od njega. Nimfa tada zamoli bogove da joj oduzmu njen lik, jer je uzrok njenom stradanju. I zaista, prelijepa nimfa se pretvori u zeleni lovor. Tužni Apolon splete od lovora vijenac i u znak ljubavi prema nesrećnoj Dafni vječno ga nosi na svojoj glavi.
Svijetlog boga Apolona, zaštitnika umjetnosti, prati devet muza, kćeri Zevsa i Mnemosine, boginje pamćenja. On vodi hor muza i prati njihovo pjevanje na zlatnoj liri, a slijede ga: Kaliopa, muza epske poezije, Euterpa, muza lirike, Erato, muza ljubavne poezije, Klio, muza istorije, Melpomena, muza tragedije, Talija, muza komedije, Terpsihora, muza igre, Uranija, muza astronomije i Polihemija, muza svetih himni. Kada se Apolon u pratnji muza pojavi na skupu bogova- sve zanijemi na Olimpu. Arej zaboravlja na krvave bitke, munje ne sijevaju u rukama gromovnika Zevsa, mir i tišina vladaju na Olimpu. Tada u veselo kolo ulaze Afrodita, harite, Hermes- a ispred svih veličanstvena djevojka, Apolonova sestra, prelijepa Artemida. Obliveni mlazovima svjetlosti, igraju mladi bogovi, praćeni zvucima zlatne Apolonove lire.....
|
|
|
|
|
|