Hefest, Zevsov i Herin sin, bog vatre i kovačke vještine, rođen je na svijetlom Olimpu. Rođen je slab i hrom. Kada su boginje pokazale Heri tek rođenog ružnog i slabog sina, ona se rasrdi i baci ga sa Olimpa na zemlju. Mali bog je dugo letio kroz vazuh i pao u talasasto more. Na njega su se sažalile boginja Eurinoma, kći velikog titana Okeana i Tetide, koja je nekada vaspitala i njegovu majku Heru. One odnesoše malog Hefesta daleko pod vode sijedog Okeana i odgojiše u azurnoj pećini. Bog je izrastao ružan i hrom, ali sa snažnim rukama, mišićavim grudima i vratom. Kako je on bio divan umjetnik u kovačkom zanatu! Iskovao je mnogo divnih uktrasa od zlata i srebra svojim vaspitačicama.
Hefest je dugo krio u srcu gnijev koji je osjećao prema svojoj majci, te odluči da joj se osveti što ga je odbacila. On iskova zlatni prijesto neobične ljepote i posla ga na Olimp svojoj majci na poklon. Vidjevši predivan poklon, Hera je bila ushićena. Zaista, samo je kraljica bogova i ljudi mogla da sijedi na takvom prijestolu. Ali užasa! Kada je Hera sijela na prijesto, stegoše je neraskidivi okovi i prikovaše za stolicu. Uzalud joj bogovi pritekoše u pomoć- niko nije mogao da oslobodi kraljicu Heru. Oni shvatiše da samo Hefest, koji je prijesto načinio, može da je oslobodi.
Bogovi poslaše hitrog Hermesa, vijesnika bogova, da ga zamoli da oslobodi veliku boginju. Hermes je pohitao na kraj svijeta, do obala Okeana i nađe pećinu u kojoj je Hermes radio. Dugo je laskavi Hermes molio Hefesta da oslobodi majku, uzalud. Hefest nije zaboravio zlo šta mu je kraljica bogova i ljudi nanijela. Ali tada u pomoć dođe veseli Dionis, bog vina. On ponudi Hefestu čašu vina, pa poslije nje drugu, treću- i tako dalje, dok se bog nije napio. Tada ga Dionis i Hermes staviše na magarca i povedoše na svijetli Olimp. Ljuljajući se, Hefest je jahao. Oko njega su plesali i pjevali pijani Dionisovi sljedbenici, a povorku koja se sporo kretala predvodio je uvijek veseli bog vina. Napokon, povorka je stigla na Olimp. Hefest je za tren oka oslobodio majku, ne sjećajući se više zla što mu je učinila.
Hefest je ostao da živi na Olimpu. Tamo je bogovima napravio veličanstvene dvore; sebi je napravio dvorac od zlata, srebra i bronze, u kojem živi sa svojom prelijepom ženom Haritom, boginjom gracije i ljepote. U tom dvoru nalazi se i njegova kovačnica. On veći dio dana provodi u njoj, praveći predivan nakit lijerpim boginjama, oružje strašnim bogovima, te prelijepe pehare za pirove koji traju danonoćno na veselom Olimpu. Kada završi sa poslom, on se umiva u mirisnoj kadi sapirajući sa sebe znoj i čađ. Hramljući, on odlazi na gozbu bogova. Ljubazan i dobrodušan, on često prekida svađu koja samo što nije izbila između njegovih roditelja, Here i gromovnika Zevsa. Bogovi ne mogu da se ne smiju kad vide kako se hromi Hefest gega oko stola prinoseći ambroziju i nektar. Smijeh tada primorava bogove da zaborave svaku svađu i prepirku.
Ali bog Hefest može da bude i strašan. Mnogi su osjetili moć njegove vatre i strašne udarce njegovog ogromnog malja. Čak je i talase velikih rijeka Ksanta i Simoisa smirio svojim ognjem pod zidinama Troje. Strašan, on je svojim maljem porazio i moćne gigante. No ipak, Hefest je prije svega najvještiji bog kovač, prijatan i dobar; on daruje ljudima toplotu i radost....
|
|
|
|
|
|