Aristotel minimalnom državniku savjetuje da ima na umu tri različita, prethodno pomenuta, nivoa primjenjenosti njegove teorije: nivo idealnog, drugog najboljeg i običnog ili svakidašnjeg.

Na nivou idealnog, zadatak je da se opiše najbolja država odnosno država koja nudi punu zaštitu individualne slobode. U takvoj bi državi svi građani imali pravo da raspolažu svojom privatnom imovinom kako žele, ukoliko to ne ugrožava prava drugih. Svrha vlade je da sprovede prava pojedinaca štiteći život, slobodu i privatnu svojinu, kažnjavajući nasilnike. Idealna minimalna država bi obavila ovu funkciju ne narušavajući prava svojih građana. Cilj vlade bi bila pravda, međusobno poštovanje prava pojedinaca i dobrovoljna saradnja radi obostrane koristi.

S druge strane, druga najbolja teorija mora uzeti u obzir stvarna ograničenja populacije i izvora prihoda, čak i pretpostavljajući da ideal ima jaku političku podršku. Očigledan problem su prijetnje stranih neprijatelja. Dobro uređena vojska može biti dovoljna za grad sa malo neprijatelja. Ali u XXI vijeku nacionalnu sigurnost može obezbijediti jedino vlada, a to je veoma skupo u svijetu ratobornih država sa velikim armijama i oružjem za masovno uništenje. Međutim, pošto vlada ne može da pronađe način na koji će građanima da naplati korištenje „javnih dobara“, ona uvodi poreze.

Drugi problem je vezan za određenu oblast odnosno moć države da koristi privatno vlasništvo u javne svrhe. U tom slučaju vlada vlasniku krši zakonska prava ali mu zauzvrat nudi kompromis.

Uglavnom, Aristotel modernom „minimalnom državniku“ preporučuje da otkrije ključne programe koji očigledno ne funkcionišu, jer ne mogu da ispune narodni cilj, te da uvedu političke promjene koje će dovesti do smanjenja vladine kontrole i većeg individualnog izbora, što bi često moglo dovesti do privatizacije javnih programa.

Ove reforme su važne jer su bile podržane. Nadaleko su viđene kao uspješne i doprinijele su uvođenju principa približnosti u slobodno društvo. Po Aristotelu, cilj reforme je da se omogući siromašnima da zarade veću odgovornost i samodovoljnost. To će, zauzvrat, učiniti demokratski sistem stabilnijim. Minimalni državnik favorizuje reforme iz sličnih razloga. Ciljevi vrline i slobode ovdje se ističu kao zajednička praktična strategija.