Antoni Gaudi, pravog imena Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet , bio je katalonski arhitekt Art Nouveaua poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu.

Biografija

Gaudi je rođen u malom gradiću Reus, provincija Taragona, (Španjolska) 1852. godine. Oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudí Serra i Antònia Cornet Bertran.

Gaudi je bio najmlađe od petoro djece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao da hoda, tako da je morao da jaše na magarcu. Nije bio među boljim đacima i jedini predmet koji je volio bila je geometrija.

Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira Arhitekturu. Gaudi je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi Arhitekture (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Pošto je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontsere i Joan Martorelj.

U 26 godini diplomira, te za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić, Casa Cornellà, u Barceloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878. godine. Taj čin pravi je preokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudija. Eusebi Guel, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudijev glavni klijent i mecena, po kome će kasnije dobiti ime i Park Guel.

U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek dela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Familia).

Dana 7. lipnja 1926. godine, Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su htjeli da ga premjeste u bolju bolnicu on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cijele Barcelone.

Radovi

  • Casa Vicens (1878—1880)
  • Palača Guel (1885—1889)
  • Terezijanski koledž (1888.—1890.)
  • Casa Calvet (1899.—1904.)
  • Casa Batlo (1905.—1907.)
  • Casa Milla (La Pedrera) (1905.—1907.)
  • Park Guel (1900.—1914.)
  • Sagrada Familia (1884.—1926.)

Mnogi njegovi radovi se nalaze u centru Barcelone. Osam ih je UNESCO proglasio za svjetsku baštinu.