Mesopotamici štuju antropomorfna bozanstava. Imaju ozakonjen kult, hijerarhiju svestenika i druge kultne službenike. Tome prethode primitivni oblici religije i kulta s fetišizmom, totemizmom, animizmom, magijom i sličnim elementima. Obožavaju nebeska tijela kao što su sunce ili mjesec itd. Obožavaju zemlju, vodu, javlja se kult mrtvih i vjerovanje u demone. Vladarima daju nadnaravne osobin
e. Imaju božanstva prvog i drugog reda.
Prema znanstvenoj rekonstrukciji mita, sumerski svećenici smatrali su da su iz prvobitnog mora, čiji je gospodar bila božica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje. Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila zamišljena kao ploča koja pliva na vodi, a Nebo kao čvrsti svod. Kako je sve bilo u potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomoć Enkija, boga slatke vode biljni i životinjski svijet na zemlji. Čovjek je bio smatran djelom više božanstava. Trijadu vrhovnih bogova činili su bogovi AN(nebo) - ENLIL(zemlja) - EA(voda).
Svaki Mezopotamski grad imao je svoga osobnog boga zaštitnika kojemu je u gradu bio izgrađen stepenasti hram u obliku kule sa svetištem na vrhu - zigurat.
Mezopotamski mitovi i legende su bile važan činitelj mezopotamske religije i bili su zapisani sumerikanskim klinastim pismom. Jedan od najstarijih je ujedno i najstarije sačuvano književno djelo na svijetu - "Ep o Gilgamesu".
| Pocetna strana | Istorija i karakteristike | Epohe u Mesopotamiji | Umjetnost | Mitologija | Haldejsko carstvo | Galerija | Kviz |
 |
 |
 |
 |
 |
 |