Osobine

Poznato je devet podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije su vjerojatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm a rep mu je još oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela može biti čak i 3 metra. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu od 400 kg (ženka 300 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac.

Tigrovi (Panthera tigris) su sisari iz porodice mačaka (Felidae) i jedni od četiri vrste „velikih mačaka" u rodu Panthera. najljepša macka koja nestaje. Oni su vrhunski predatori i najveće žive mačke na svetu,ogromnih glava. Na svetu ima 38 vrsta divljih mačaka. Većina populacija divljih mačaka je u opadanju dok su neke u kritičnoj situaciji. Ove životinje su isključivi grabljivci i mesožderi spretnih mišićavih tela, oštrih čula, brzih refleksa i boja koja se uklapaju u prirodnu okolinu. Istorijski gledano, upravo je prelepo krzno bilo glavni razlog smanjivanja njihovog broja. Bengalski tigar je najpoznatija podvrsta i sačinjava približno 80% ukupne populacije tigrova. Tigrovi su plašljive životinje, kada prvi put sretne čovjeka najvjerojatnije će se uplašiti i pobjeć. Živi u Bangladešu, Butanu, Mjanmaru, Nepalu i Indiji. Kao ugrožene vrste, većina svetskih tigrova danas živi u zatočeništvu.Tigar je najveća i najjača mačka na svijetu. Živi u azijskim džunglama, u Sibiru i jugoistočnoj Aziji. Pripada carstvu sisavaca. Mužjaci teže 120 kg a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela mu je oko 2 metra ili čak i više. Rep je dug 90 cm,a može doseći težinu od 250 kg (ženka 150 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac. Tigrovi su najteže mačke u prirodi. Tigrovi su prije svega šumske životinje, jer im je za lov prikradanjem potreban šumski podrast. ajveći problem je protivzakoniti lov. Kosti i drugi delovi tela se koriste u tradicionalnoj medicini na Dalekom istoku. Nestajanje prirodnih staništa i nedostatak potencijalnog plena zbog preteranog lova takođe predstavljaju veliku opasnost. Iako su neki predviđali da će tigrovi biti istrebljeni do kraja 2000. godine, pojačana pažnja svetske javnosti i mere zaštite su imale velikog uspeha i sprečavanju njihovog nestanka. Neke populacije tigrova su danas stabilne. Odrasli tigrovi obično žive sami i mužjaci nastoje da oteraju druge mužjake sa svoje teritorije. Ali kada se dve životinje sretnu, pozdravljaju se trljanjem glava. Teritorija tigra mužjaka često pokriva teren dve ili tri ženke. No sastaju se jedino radi parenja. Tigrovi obeležavaju teritoriju grebanjem po drveću ostavljajući trag urina na njemu. Obično se rađaju dva do četiri maldunca u jednom leglu. Tigrići su razigrani i neobuzdani, ali potpuno zavise od majčine brige dve do tri godine. Pruge tigra čine lako prepoznatljivim ali i teško uočljivim u visokoj travi i među drvećem. Svaki tigar ima svoju karakterističnu šaru. Mužjaci obično imaju okovratnik od dlake oko lica. Većina tigrova ima žute oči. Između crnih pruga krzno je žuto ili boje ćilibara. Krzno na grlu, trbuhu i među nogama je beličasto. Tigrova rika se čuje na daljini od 4 do 5 km kroz šumu. Životni vek:
8-10 godina u divljini, a u zarobljeništvu 26 godina.

Ishrana:
Hrane se jednom ili dva puta u toku nedelju dana, pri čemu jedu koliko mogu. Jedu sve što mogu uloviti, jelene, divlje svinje, ribu, a ponekad uhvate i kojeg krokodila. Uglavnom love noću, približavajući se plenu kroz gustu travu, tigra je izuzetno strpljiv lovac te zna da plen vreba i po 30 minuta, dok ga ne napadu sa strane ili sa leđa. Prilikom napada ogromne šape pribijaju plen za zemlju, a oštri očnjaci i jake vilice grabe plen za vrat i dave ga. Kada se najedu lečinu prekrivaju lišćem i zemljom kako bi je skrili od strvinara i lešinara, te se u narednih nekoliko dana vraćaju lešini radi manjih zalogaja.

Tigrovi su spolno zreli u 3-4 godini života. To su sezonski poliestrične životinje, a parenje može biti sinhronizirano fotoperiodom. Faza anestrusa traje 7-8 mjeseci, a faza estrusa i ovulacije nastupa u siječnju i ranom lipnju. Parenje tigrova (kao i drugih mačaka) naizgled djeluje kao borba na život i smrt. Ženka koja je dozivala mužjaka nekoliko dana počinje mijenjati svoje ponašanje. Ona se valja, okreće i ogledava na stražnji kraj. Grbljenje leđa u prisutnosti mužjaka znak je da je spremna za parenje. Mužjak je opasuje, pri čemu je grize za leđa i vrat. Kopulacija traje samo nekoliko sekundi, no par se može pariti i više puta unutar jednog sata, čime se povećava mogućnost oplodnje. Ženka nosi 100-108 dana. Budući da cijelo vrijeme trudnoće mora loviti, kratak period trudnoće pomaže joj opstanak. Dobit za nju je dvostruka: ne može postati toliko velika da se ne bi mogla kretati i nastaviti loviti a tigrići se rađaju slijepi i bespomoćni, što joj daje sigurnost da će ostati na mjestu gdje ih je sakrila dok je ona u lovu. Tigrovi obično imaju mala legla, jedan do četiri tigrića. Najveće leglo zabilježeno je u Marine World Africa USA, gdje se izleglo osam tigrića. Mladunci su potpuno ovisni o majci do 18. mjeseca života, a onda počinju pokazivati prve znakove "odraslosti". Ženka za vrijeme brige o potomcima ne pokazije spolni žar. O prirodnom parenju tigrova uči se uglavnom promatrajući tigrove u zatočeništvu.