podvrsta

PODVRSTA

Sibirski tigar, Amurski ili Usurski tigar (P. t. altaica)

Daleko najveća podrvsta, i nekada je živio na području istočnog Sibira, Mandžurije iKoreje. Zbog masivnog lova, broj im je na graničnim kinesko-ruskim i kinesko-korejskim područjima bio samo oko 150 jedinki. U međuvremenu se, zahvaljujući mjerama zaštite, broj ponovo popeo na oko 500 jedinki, no još ga se smatra vrlo ugroženim.To je divna, prekrasno ukrašena i obojena mačka. Vitka je, viša i lakše građena mačka od lava. Sibirski tigar može biti dug od vrha njuške do kraja repa čak do 4 metra. Visina do ramena može biti do 1,10 metara, što ga čini najvećim i nasnažnijim među tigrovima. Težina koju može doseći prelazi nevjerojatnih 300 kilograma. Crne pruge na tigrovu hrđavo-žutom krznu prekrasno su raspoređene po cijelom tijelu; ne postoje dvije identične životinje, a pruge se mogu usporediti sa otiskom prstiju kod čovjeka. Osnovna boja na leđima je tamnija, sa strane malo svjetlija. Sa donje strane tijela i unutrašnjost nogu krzno je bijele boje. Dlaka sibirskog tigra je dulja i gušca od dlake ostalih tigrova, a što je posljedica okoline u kojoj on obitava (Sibir). Glava mu je okrugla, urešena manjim ušima, na kojima sa stražnje strane dolazi po jedna veća bijela mrlja. Oči su mu žutosmeđe, a njuška nešto kraća od njuške lava. Brkovi dužine i do 20 cm ukras su glave, dok s bočnih strana obraza ima dulju dlaku koja strši i nalikuje bradi. Jezik mu je dug i hrapav, a u čeljustima ima snažne očnjake s vrlo oštrim rubom s unutarnje strane, poput noža, a njihova dužina seže i do 6 cm. Na dugim i snažnim nogama ima ogromne šape s pet prstiju s oštrim i dugim kandžama, koje prema potrebi uvlači ili izvlači. Rep sibirskog tigra je dugačak cca 100 cm, svjetliji i ukrašen tamnim kolutovima. Njegova osobina samačkog života prekida se jedino u doba parenja kada se druže dvije životinje suprotnih spolova. Svoj teritorij, koji ljubomorno čuva, obilježava ogrebotinama po stablu i uriniranjem. Tigar nije isključivo noćna životinja, sreće ga se u bilo koje doba dana, gdje vreba plijen na rubovima šuma, u gustoj travi ili pored staze kojom prolaze životinje. Omiljena su mu mjesta uz rijeke i pojilišta. Najčešce kreće u lov početkom sumraka ili u rano jutro prije izlaska sunca. Vrlo je brz i nečujno se kreće, može odskočit vrlo daleko, kao i vrlo visoko. Loš je penjač. Voli vodu, dobar je plivac, a za vrućih dana rashladuje se kupanjem. Te njegove osobine stavljaju u opasnost ostale životinje za koje nisu siguran zaklon ni potok ni rijeka, koje u lovu bez poteškoća prepliva. U prirodi lovi i male i velike životinje, a poslastica su mu divlje svinje.Za velikih zima i u nedostatku hrane lovit će i miševe. Kada lovi, tigar vreba, iznenada se munjevito baca žrtvi na leda, te zabada kandže duboko u leda žrtvi. Ubijenu životinju odvlači duboko u gustiš, gdje jede do sitosti. Zna se i prežderavati, može pojesti i preko 20 kg mesa, nakon čega cijeli dan spava, prekidajući san jedino odlaskom na pojilo. On nije izbirljiva životinja, jede sve, od kože sa krznom pa sve do kostiju. Tigrovi su plašljive životinje, kada prvi put sretne čovjeka najvjerojatnije će se uplašiti i pobjeći, ali tigrovi koji često u prirodi dolaze u kontakt sa čovjekom uvide da je čovjek lagan plijen. Kod uzgoja sibirskih tigrova, posebno treba obratiti pažnju na prvih mjesec dana starosti. Ako želimo imati pitomog tigra, treba ga odvojiti od majke već sa mjesec dana starosti i hraniti na dudu specijalnim mačjim mlijekom u prahu koje se miješa sa vodom. Mačje mlijeko u prahu možemo kupiti u specijaliziranim trgovinama hranom za kućne ljubimce. Tim se mlijekom mladunče može hraniti od dana rođenja pa sve do odbijanja od cice. Sibirski tigrovi mogu se dobro pitomiti, sve dok se čovjek prema tigru lijepo odnosi i on će uzvratiti istom mjerom frktanjem i maženjem, ali čovjek mora biti uvijek na oprezu. Ponekad se želi vrlo grubo poigrati sa čovjekom, to je za njega normalna igra među svojom vrstom, ali za čovjeka opasna i može završiti ozljedama. Tigar u zatočeništvu je vrlo privržena životinja i jako vezana za čovjeka. Vrlo je inteligentna životinja. Ja sam u Hrvatskoj uzgojio nekoliko generacija sibirskih tigrova i imam dobro iskustvo sa njima. Jedna moja tigrica okotila je cak 6 tigrica, što je vrlo rijetka pojava, u zatočeništvu sibirski tigrovi odlično se razmnožavaju i mala je smrtnost kod mladunčadi.

Južnokineski tigar (P. t. amoyensis)

Podvrsta koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 40 jedinki u planinskom području Guandonga. Vrlo je vjerojatno, da je to sljedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je je li tako malena populacija još sposobna da se obnovi (vidi genetičko usko grlo). Tek kasno se počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati s uspjehom, jer i životinje za uzgoj potječu iz iste, genetički vrlo ograničene populacije. Za izumiranje južnokineskog tigra najviše je krivo crno tržište na kojem se trguje dijelovima tijela životinje koji se koriste u tradicionalnoj medicini. Južnokineski tigar posljednji put je viđen u divljini prije 10 godina.JUŽNOKOREJSKI tigrovi, među najmanje brojnim od pet preostalih podvrsta tigrova, na rubu su istrebljenja o čemu svjedoči činjenica da ih je na životu u divljni ostalo manje od 30. Znanstvenici iz kineske državne administracije za šume i Svjetskog kongres za očuvanje prirode (WNF) istraživali su južnokineske tigrove koji pretežno žive na planinama uz granice pokrajina Jiangxi, Hunan i Guangdong u južnoj Kini. Kina ima 66 južnokineskih tigrova koji se uzgajaju u 19 kineskih zooloških vrtova, ali sve su te životinje potomci šest divljih tigrova uhvaćenih 1956. godine. Južnokineski tigar poznatiji pod skraćenim nazivom kineski tigar, potiče iz južne Kine i živi u planinskim šumama u južnom, istočnom, središnjem i jugozapadnom dijelu zemlje. No rat, lov i uništavanje okoliša u prošlom vijeku doveli su tu vrstu do ruba istrebljenja i ona se sada nalazi na svjetskoj listi ugroženih vrsta.Međunarodni stručnjaci predviđaju da će južnokineski tigar biti istrebljen 2010. godine ako ga se ne bude zaštitilo,

Balijski tigar (P. t. balica)

Živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još 1940-ih godina prošlog stoljeća. Balijski tigar je nekada bio najmanja podvrsta tigrova od njih 8. Od tih osam tri su podvrste već proglašene izumrlim tokom ovoga vijeka - Balijski, Kaspijski i Javanski tigrovi. Lov i uništavanje staništa su primarni razlozi za njihovo izumiranje. Preostalih pet vrsta su sibirski, kineski, Indo-kineski, indijski, i Sumatranski tigrovi. Posljednji ubijeni balijski tigar vjeruje se da je bila ženka 1925. Bali tigarovi su izumrli oko kraja 1937. Srećom, lov je zabranjen prvi put 1970, a od 1972.godine osniva se program Zaštite divljih životinja. Ovde možete vidjeti posljednju poznatu fotografiju Bali tigra.

Indokineski tigar (P. t. corbetti)

Nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije; postoji još oko 1.500 jedinki koje su gotovo sve u Kambodžii Laosu. U drugim državama ovog područja su već istrijebljenji ili su neposredno pred istrijebljenjem. Glava indokineskog tigra oblikovana je slično kao glava indijskog tigra. Mužjaci su, uključujući rep, dugi 255 do 275 centimetara, a ženke samo 230 do 255 cm. Težina mužjaka je između 150 i 190 kg a ženki oko 110 do 120 kg. Osnovna boja krzna im je crvenkasta do oker smeđe. Bijelo obojeno područje na donjem dijelu tijela i oko očiju odgovaraju onom kako je kod indijskog tigra. Pruge su im općenito potpuno crne, mnogobrojne, kratke i uske. Kao i drugi tigrovi, i indonezijski tigar je izraziti samotnjak. Područje na kojem živi mužjak je veće od onog na kojem živi ženka, a u dijelovima se preklapaju. Osim u vrijeme kad je ženka spremna za parenje, uzajamno se izbjegavaju. Mladunčad se rađa nakon 95 do 112 dana skotnosti. Rijetko se okoti samo jedno mladunče, ponekad se dogode i četvorke, no u prosjeku je broj mladunaca od dva do tri. U slobodnoj prirodi mu je životni vijek oko 15 godina, no ako se o njemu brinu ljudi, može doživjeti i više od 20 godina. Indokineski tigar, kao što mu i ime kaže, nastanjuje područje Indokine. Zadržava se u brdovitim do planinskim područjima, i kao indijski tigar, ne izbjegava vodu. Procjenjuje se, da danas živi još oko 1.500 jedinki. Preživjeli su gotovo isključivo u Kambodži i Laousu, dok su u drugim državama ovog područja izumrli ili su pred izumiranjem.

Malajski tigar (P. t. jacksoni)

Ranije je smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.Malajski tigar, zajedno sa Sumatranskim tigrom, je najvjerovatnije jedna od vrsta koja još uvijek nije izumrla. Njena pruga je slična onoj Indokineskog tigra, ali njegova veličina je bliža Sumatranskom tigru, uz prosječnu težinu od 120 kg za odrasle mužijake i 100 kg za ženke. Muški alajski tigrova mjere oko 237 cm od glave do rep, a ženska alajska tigrica oko 200 cm u dužinu. Do nove klasifikacije došlo je nakon studija Luo SJ iz Laboratorija za Genomske raznolikosti.Prema zadnjim proračunima postoji 600-800 alajskih tigrova u divljini, što ih čini najbrojnijim tigrovima podvrste. Uprkos tome to je ipak ugrožene pod-vrste.

Sumatranski tigar (P. t. sumatrae)

Jedina otočna podvrsta koja je do danas preživjela. U brdskim područjima Sumatre živi još oko 500 jedinki. To je od svih živućih podvsta rastom najmanja. Podvrsta tigra koja živi jedino na indonezijskom otoku Sumatra. Njegova populacija je procjenjena na 400 do 500 životinja, koji uglavnom žive u nacionalnim parkovima na otoku. Skorašnja genetska istraživanja su pokazala prisustvo jedinstvenih genetskih oznaka, koja pokazuju da će sumatranski tigar razviti u posebnu vrstu ako ne izumre. To je dovelo do prijedloga da sumatranski tigar ima prioritet u zaštiti od drugih vrsta. Sumatranski tigar je najmanji od svih tigrova. Mužjaci su u prosjeku dugi oko 2, 43 metra, te teški 120 kilograma. Ženke su u prosjeku duge 2, 13 m i teške oko 90 kg. Sumatranski tigrovi se najčešće pare tijekom zime ili proljeća, a trudnoća traje oko 103 dana. Normalno ženka donese na svijet dva do tri mladunčeta, a može okotiti maksimalno šest. Mladi se rađaju slijepi i tijekom prvih osam tjedana hrane se mlijekom, a poslije počinju koristiti čvrstu hranu. Mladi jazbinu prvi put napuštaju sa dva tjedna, a počinju loviti sa šest mjeseci. Potpuno sami mogu loviti sa 18 mjeseci, a potpuno samostalni postaju sa svije godine. Sumatranski tigrovi žive oko 15 godina u divljini i 20 godina u zatočeništvu.Tigrova prehrana ovisi o tome gdje živi i koliko životinja ima tamo. Imaju veoma oštro čulo sluha i vida tako da su veoma efikasni lovci. Oni su samotnjaci i love noću, približavajući se oprezno i strpljivo plijenu prije nego što ga napadnu sa strane ili straga. Jedu sve što mogu uhvatiti, obično jelene i divlje svinje, ribu, pa čak i krokodile. Orangutani mogu biti njihov plijen, ali kako vrlo malo vremena provode na tlu, tigrovi ih rijetko hvataju.

Javanski tigar (P. t. sondaica)

Živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Kao rezultat lova i uništavanja staništa došlo je do izumiranja ove podvrste oko 1950. godine, kada je bilo manje od 25 tigrova u divljini. Posljednja jedinka je viđena 1972.godine. Već od 1979 godine samo su tri preživjela. Postoje šanse da su neki ipak preživjeli na zapadnoj Javi. Međutim bez konkretnih dokaza to se ne može potvrditi. Javanski tigrovi su bili mali u poređenju su ostalim podvrstama. Mužijak je imao težinu od 100kg do 141kg , dužine 2,45m. Ženke između 75kg i 115kg, a u dužini manje od mužijaka.